Drugi broj - sic

vo djelo uzdi`e iznad tih moralnihkolebanja o kojima se mo`e i morarazgovarati. Iako je bio u istoj Akademijis ]osi}em, Mihailovi}em,Be}kovi}em, on nikad nije zaglibio,ostao je kriti~an, dok su njegovipajdaši, suplemenici, bili ratnihuška~i. Peki} nije bio za rat,štoviše, sudjelovao je u mirovnimdemonstracijama, dobio je batinepred zgradom Televizije, nije mrzionikoga, itd. Ali, mislim da jekalkulirao iz ~astohleplja da bipostao akademik. O nekim našimnesuglasicama pisao sam u knjiziPisanje ili nostalgija, o tome nemamviše ništa re}i. Odnosno, nemoram re}i. U knjizi sam doziraokoliko treba, a ostalo u zaborav.(sic!): S obzirom da su Kristalnerešetke pisane, takoreku},u dvije dionice (Beograd 1989-1991; Rovinj 1994-1995), mo-`ete li nam re}i koliki je bioudio reispisivanja, kada su upitanju ekspliciranja duhaepohe kojim se roman bavi,naprimjer, u scenama crnogneba u kapeli, u rije~ima Gabrijelovihproro~anstava oAntikristu. Da li su oni izoštreninakon iskustva rata idolaska apokalipse? Ili je romanve} u prvoj dionici pisanjasvojom analiti~noš}u dohvatiotakav duh vremena kojije anticipirao rat? Da li je tajduh u Beogradu tih godina zaistabio toliko o~it?Kova~: Ve}im dijelom romanje napisan u Beogradu, kasnijesam, u Rovinju, više brinuo o stilskimi jezi~nim preinakama, tekra}enjima prili~no obimnoga rukopisa.Skra}ivao sam razne povijestinamještaja, antikviteta, to jeoptere}ivalo knjigu. Dogodilo senešto što je i mene za~udilo, anticipiraosam ~ak i vlastiti odlazak.Ali tih je godina klima u Beogradubila povoljnija za pisca, negosve ono što se kasnije doga|alo.To kasnije, bilo je neka vrst realizma,a ono što sam pisao u Beogradu,pod stalnim pritiscima, uokru`enju kakvo je bilo, u onomešto sam slutio, pogodovalo je imaginaciji,pa su se tako i neke jednostavneobi~ne stvari doimalekao fantastika. Duh Beograda izdruge polovine osamdesetih godina,za mene je bio sablastan, doknacionalisti tvrde da je to bilo razdobljepune slobode. Me|utim, saslobodom treba znati, ona je, zarazliku od neslobode, delikatna,otmjena i svaka je zlouporaba brzouništava. Nacionalisti su uništilisve vrijednosti, u prvom redusvojih nacija.(sic!): Iz Vašeg posljednjeg romanaGrad u zrcalu op}a povijestraspadanja je iš~eznula, aerotika ne djeluje više šokiraju}e.Sveprisustvo zla je zamijenjenonagnu}em i potragomza dobrom, koje se nastoji autobiografskiovjeriti te iskazatikao mogu}e u sentimentalno-ironi~nomreispisivanju ipovratku prošlosti. Šta misliteda li se takvo šta dogodilo blagodare}i~injenici da je soc-realisti~kaestetika s kojom steVi polemizirali, što je trajno iobilje`ilo Vaš opus, odavno pala,potisnuvši i potrebu za šokiranjem~itatelja i cenzora?Mada, recimo, poetika sablaznii šoka u Ranama Luke Meštrevi}aili `ivotopisu MalvineTrifkovi} nije ništa manje disidentskani u nacional-realisti-~kom kanonu.Kova~: Grad u zrcalu je to~noono što stoji u podnaslovu “obiteljskinokturno”. Iako su porodi-~na osipanja neka vrsta moje stal-36