Drugi broj - sic

Obra~unU tom nevaktu zuluma i tlapnje, dabogda nikadviše sli~no ne do~ekali, jedno ~udesno zbitijedogodilo se u selu bo`jegugodnika, ~estitog Had`ijeRo}ka. Marksova sablast, takore}i šejtan, opsjela jeselo uzevši za stan d`amiju, pa su vjernici bili sprije~eniobavljati molitvu u d`ematu, koja je dvadesetpet puta vrjednija no ona individualna ili kakonarod ka`e: po sebi. Da zlo bude ve}e, sablast seinkarnirala u tijelu Gromkog Prde`a, pa u selu višenije bilo mogu}e pomoliti se Bogu, jer nije red da seBo`je ime spominje sred takve ne~isti kakvu jeprouzro~io Gromki Prde`.Neka ~itaoca ne uvrijedi što }e nekoliko narednihre~enica opisati Gromkog Prde`a, jer iako obuzetisumnjom moramo uva`iti pretpostavku da }e zapisdo}i u ruke nekoga ko znanjem nije upu}en u sociostrolova. Gromki Prde` je trol visok preko trimetra, a nerijetko te`i i do dvije i pol tone,mjereno mjerama ljudskog kantara. Tijeloovog trola prekriveno je ~marovima(zarad usporedbe zamisliti ~ovjekaoboljelog od Malih boginja),što je uzrokovalo da se uzajednici trolova ove vrstekomunicira prde`ima. GromkiPrde` mogao je otprditicijelu Hej Slaveni,bez da igdje prekine melodiju.U pravilnim razmacimasvakih sat vremenamoglo se ~uti: Prd prdprrrd prd prrrrrrrrrrrdprd prd prrrd prd prdprrrrrrrrd prd prd prrrd...,a još je prdio: Poziv na borbu,Tito i Prva proleterska,Ide Tito, Dru`e Tito ljubi-~ice bijela, Dru`e Tito mi tise kunemo, dok bi povremenozaprdio i Internacionalu,razumije se jugoslovenskuverziju. I sve bito još bilo podnošljivo dau neka doba nije po~eoprditi na talijanskom:Bella ciao i Bandierarossa.A kada je Had`ijaRo}ko razabrao rije~i,evviva il comunismoe la libertà, srd`ba jeu njemu narasla kolikobrdo Uhud. Ve}je zaustio da opsujekad se, u tren kolik jelepet krila leptira, sjetio da jeD`enet saburom prekriven. Ipak,bio je vakat da se obra~una sa Gromkim Prde`om ida se selo aveti kurtališe. Laganim koracima, oslanjaju}ise o svoju kevu, uputio se ovaj Bo`ji ugodnikd`amiji koju je zloduh zaposjeo. U kaznenu ekspedicijuHad`iji se priklju~io i seoski imam-hatib efendijaKurajli}, nad kojeg su se nadvili crni oblaci slute}ina nezaposlenost. Kad do|oše do d`amije Had`ijakoraknu unutra, a plahi efendija ostade vani da ~uvaodstupnicu. A imao je ~estiti Had`ija šta i vidjet,mrcina se izvalila sred d`amije i prdi li prdi. TuHad`ija pri|e grdosiji i zabi joj kevu u ~mar posred~ela, pa povika: Slušaj ne~isti d`ehenemska, tako miputa na ]abu i brzog hoda izme|u Safe i Merve,ne}u se smirit dok ne spravim takvu ~arnu ~arku da}e svi trolovi što hin ima bit manji od malog mrava.Po~uj me Iblise, izlazi, išš, išš, iiiiiišššššššššš, nestaninesorto, odlazi akrepe, dabogda ti se krv prorijedila.^uješ li ti mene šejtane, ako isti ~as ne nestanešbacit }u na te |ule gromovo, spr`it }ute munjinom, omrsit }u se tvojom |igericom,bacit }u ti muda kerovima. Kad jesablast prepoznala silu pred sobom,obuze je takav strah i groznica dase u prvi mah nije mogla pomaknut.I pro|e ~itav trenprije nego se pribra, pa sedade u takav bijeg da se diglaoluja kavu svijet ne pamti jošod vremena Nuha a.s. Ostala jeod tad, u amanet generacijama,hi}aja kojoj je zadatak oblikovatikolektivno pam}enje i davati vje-~nu zagonetku: kakva li sila tadauš~uva seoske usjeve i ljetinu. Poštonemani nestade i oluja se smiri, tu tise i Had`ija Ro}ko povrati na ulicu,a njemu ti odmah prileti efendija tega stade hvalit: Halal ti vjeraHad`ija, svijet taku govoranciju neupamti još od generacije tabina, ani svi jevropski u~enjaci da se sastaveni zeru od ovog ne bi mogli.Valja mi priznat, govorio si filosofi~eskii gromovito. Aferim. Tuse Had`ija Ro}ko ustavi, podi`ekevu, pa odbrusi efendiji: Ne serihod`a, dina ti. Potom se zaputi nizsokak popit crnu kahvu, jer mu jeod cijele ujdurme pritisak pao.Što se ti~e sela, ono je poslijeove bajkovite dogodovštine postalouto~ište pravovjernih i bilokadra primit svakog muhad`ira utom opskurnom vremenu neznaboštvai jednoumlja, a glas o}udore|u stanovnika pronio se odMašrika do Magriba.78