Drugi broj - sic

godišnjeg studija uporno naglašavali samostalnost,nezavisnost i odvojenost (od srpskog, naravno) hrvatskogjezika, kulture i historije. Vjerujem da suposljedice tog tipa politike takve da manje anga-`ovani i radoznali strani studenti kroatistike neznaju da su u stanju, primjerice, sa 99 % razumijevanja,~itati srpske novine.Iako slabi, pokušaji poljskih profesora ju`ne slavistikeda prenesu studentima znanje o ju`noslavenskojkulturnoj zajednici ipak su vidljivi. No, ovi starijiprofesori su svoju univerzitetsku karijeru gradiliu vrijeme kad se smjer nazivao jednostavno “jugoslavistika”,oni su mo`da i studirali jezik koji sezvao srpsko-hrvatski, iako je to u praksi zna~ilo dastudiraju jezik svog nastavnika, koji je, ako je bioHrvat, manje-više predavao “zapadnu varijantu”, ilije insistirao na “isto~noj”, ukoliko je bio Srbin.Starije generacije mojih profesora imale su prilikuda “uhvate” u nau~nom i svako drugom smislu tusintagmu jedinstvo razlika, pri~ali su uglavnomneku od varijanti srednjoju`noslavenskog jezika, alii odli~no poznavali osobine drugih varijanti. Bili supravi stru~njaci za ovo podru~je i, ukoliko im todozvoljava program studija, oni današnjim studentimapokušavaju ne su`avati horizonte. Što se ti~emla|ih predava~a, asistenata i studenata doktorskogstudija, odgojenih prema hermeti~nom programu,oni }e nastaviti na tom principu odgajati mladegeneracije studenata.Dakle, predavanja jezika posebno naglašavajurazlike izme|u srpskog i hrvatskog, a studiranje jezikapodrazumijeva u~enje samo jedne varijante kojase smatra jedinom ispravnom. Na varšavskoj slavistici,naravno, postoje opšti predmeti poput tipologijeslavenskih jezika ili slavenskih knji`evnosti, ali tonisu stru~ni predmeti, pri ~emu se pojavljuju samo uprve dvije godine studija i svedeni su na kratki pregledsvih slavenskih jezika i knji`evnosti. Posljediceizgledaju manje-više ovako: student ~eškog i studenthrvatskog jezika su na jednakom nivou poznavanjasrpske knji`evnosti. To prakti~ki zna~i da se studentbohemistike i student kroatistike u srpskoj knji`evnostiorijentišu tek površno i niko ne uzima u obzir~injenicu da student hrvatskog jezika mo`e pro~itatisrpska djela u originalu a student ~eškog ne. Suštinatog studija ipak je u specijalizaciji, što zna~i baš uskiokvir svih obaveznih predavanja. Postoje, osim prakti~nihvje`bi jezika, i kursevi knji`evnosti, po~evši odsrednjeg vijeka do danas, kursevi historije kao ilingvisti~ki kursevi. Na tim kursevima predaju se isklju~ivonacionalni knji`evni kanoni, analizirajulingvisti~ke osobine samo jedne varijante srednjoju`noslavenskogjezika, u~i se povijest samo jednedr`ave (i to u njenom savremenom obliku). Naravno,ne trebam naglašavati kakav je diskurs ovih kursevai iz koje perspektive se predstavljaju sporne ta~ke.Primjerice, student hrvatskog jezika prije svega morashvatiti i znati nau~no dokazati pravo porijeklo Hrvatakao nacije i znati objasniti hrvatski kulturni kontinuitetod trenutka kad su Slaveni došli na Balkanskipoluotok. Historija, knji`evni kanon i povijest jezikaokupirani su martirološkim duhom, što je tolikoopasno upravo zbog toga što se struka i znanost ideološkizloupotrebljavaju, a to ne bi trebalo da imamjesta na univerzitetu. Prije svega trebamo imati naumu da je stranom studentu teško do}i, posebno akostudira stranu filologiju s prostornom distancom, dodrugih izvora znanja. ^ak i onda kad s nau~nomsvrhom doputuje do zemlje ~iji jezik studira, on odmahupada u ve} pripremljenu mašinu koja }e ispratinjegov mozak isto tako kako pere mozgove mladihgeneracija doma}ina. Kao apsolventica Croaticuma,naprednog kursa hrvatskog jezika na Zagreba~komsveu~ilištu, po svom primjeru znam da svako pitanjekoje izlazi iz okvira kroatistike, a koje se ti~e srednjoju`noslavenskekulturne zajednice, nije dobrodošlo,dok o korištenju jezi~kih specifi~nosti iz drugih srednjoju`noslavenskihjezika u toku kursa ne}u ni dagovorim. Te jezi~ke specifi~nosti tretirane su kaonajte`e greške i ka`njavane smanjenjem ocjena aponekad i didakti~kim razgovorima (mogu spomenutisamo alergiju na “da + prezent” konstrukciju,elemente ekavskog izgovora ili najviše omrznutuzamjenicu “što” umjesto najomiljenije studentskevarijante “šta”).Takva situacija odnosi se tako|er i na knji`evnikanon. On je sveden naravno na “klasike” jednognaroda, dok su iz njega izba~ena sva djela i autorikoji postoje na rubu nacionalnog identiteta.Situacija opisana na primjeru hrvatskog jezikanaravno je identi~na kad je u pitanju studij srpskogjezika. Teorije koje se mogu ~uti na tom studiju (štoipak ne zna~i da su dominantne) i to iz usta nastavnikajezika ili profesora ne razlikuju se puno odteorija Vuka Karad`i}a, a ponekad na`alost ~ak i njegovogprezimenjaka Radovana. I ne ~udi više da suneki studenti srbistike na retori~ko pitanje: “Kojinarodi `ive u Bosni?”, koje je u uvodu seminara oslavenskim muslimanima postavila profesorica varšavskeslavistike, znali odgovoriti: “Srbi triju vjeroispovijesti- pravoslavlja, katolicizma i islama”. Takavodgovor dala je jedna veoma anga`ovana studenticasrpskog jezika, a nije to bila ni šala ni ironija.Naravno, vjerujem da je to bio samo loš primjer, iznimka,obi~na glupost i na kraju krajeva puko neznanjeili pogrešno znanje...Ovaj primjer nas kona~no dovodi do najva`nijeta~ke ovog teksta, odnosno mjesta bosanskog jezika,knji`evnosti, historije i kulture u okviru ju`neslavistike. To što do sada, opisuju}i trenutno stanjenakon raspada sistema, nisam spomenula bosanskii bosnistiku nije bilo namjerno. To je jednostavnostvarnost. Bosna i Hercegovina zajedno sa svojomkulturnom baštinom u okviru ju`ne slavistike naprostone postoji. Ni na jednom univerzitetu u Poljskoj,a mogu pretpostavljati i u svijetu, bosanski jezik,na primjer, u formi prakti~nih vje`bi ne postoji.Niko na svijetu ne studira bosnistiku jer se ona kaonauka još uvijek nije oblikovala. Jedine oznake,koje su ipak najvjerovatnije izraz politi~ke korekt-68