Drugi broj - sic

prevodse tu javlja modernisti~ka dinamika ili telos, posu|eniz onog modernizma u umjetnostima koji višene postoji; drugim rije~ima kazano, dinamika teorijebila je potraga za novim i, ako ne vjera u napredakonda barem uvjerenje da }e uvijek biti nešto novoda zamijeni razli~ite starije opredme}ene iliobilje`ene teorije koje su apsorbirane i pripitomljeneteorijskim kanonom. Ustvari, postoji li nešto kaoteorijski kanon? Zar teorijska proizvodnja nije postmodernaduhom? Mo`emo li utvrditi razlike izme-|u modernisti~ke i postmodernisti~ke teorijske proizvodnje?Zasad ne}emo odgovarati na ova pitanjajer svaki odgovor nosi rizik utapanja u puko izricanjevlastitog mišljenja.Ipak smatram da kratki pregled povijesti teorijejeste na mjestu, a ovo što slijedi bila bi moja verzija:prvi momenat je onaj u kojem je unutarnja struktura- unutarnja praznina ili pukotina - pojma kaotakvog istra`ena. ^esto se strukturalizam definirakao ovaj momenat, u kojem je postalo jasno da pojmovinisu autonomni ve} prije relativni - kako naunutarnjem tako i na vanjskom nivou - i u kojem jematerijalnost pojmova postala neizbje`na, drugimrije~ima, u kojem smo po~eli shvatati da su pojmoviprije rije~i nego li ideje, odnosno konstelacije rije~i.U drugom momentu, kojeg se ponekad nazivapoststrukturalizmom, ovo otkri}e mutira u filozofskiproblem, gdje se otkriva problem predstavljanja sasvim svojim dilemama, ukupnom dijalektikom, svimsvojim greškama i nemogu}nostima. Mo`da je ovomomenat u kojem problem prelazi s rije~i na re~enice,s pojmova na sudove. U svakom slu~aju, problemje to koji polagano po~inje uokvirivati sva drugafilozofska pitanja, pokazuju}i se kao enormna strukturakoju niko nikada nije istra`io iznutra, ali s ~ijihsu tornjeva jedni kratkotrajno osmatrali i ~ije su podzemnebunkere drugi djelomi~no zavjereni~ki skicirali.Prema tome, predstavljanje uopšte nas još uvijekokru`uje i organizira, takoreku}, normalnu naukuteorije i njenu svakodnevnu praksu i navodi pisanjenebrojivih izvještaja koje nazivamo ~lancima.Sada dolazimo do tre}eg momenta, za koji vjerujemda je nov i nedovoljno istra`en, koji je mjestom ukojem originalna teorija još uvijek funkcioniše. Ovo jepodru~je politi~kog, koje je uvijek bilo u vlasništvunajretrogradnijih akademskih disciplina i najdosadnijihstaromodnih vrsta filozofiranja. Odjednom ovi staritekstovi i akademski okviri u kojima su bili iš~itavanibivaju transformirani i prepoznati pod svjetlom raznovrsnihfilozofsko-teorijskih opreka, to jest, oprekeizme|u univerzalnog i partikularnog, opreke koja samapo sebi nije problem (mo`da jedino za neki starijifilozofski diskurs) ali koja se odmah komada u bezbrojnovih i raznovrsnih opreka, pri ~emu se “partikularno”nanovo pojavljuje u formi specifi~nog, individualnog,singularnog, pa ~ak i virtualnog, dok se pokvareniuniverzalizam nadvija nad svime kao oblak sudnjegdana i biva identificiran sa svime lošim, od dr`avedo robe, od represivnih seksualnih normi do klasnogidentiteta. Ovo nije cijeli problem koji bi mogao bitiriješen; ne, dakle, opreka koja dijalekti~ki mo`e transcendirati,nego, prije }e biti, problem je u cijelom novomteorijskom sistemu kodiranja u kojem sve što je prijeprošlo mora biti nanovo oblikovano i strukturirano.Pod bo`anskim tutorstvom Machiavellija i Hobbesa,a potem i Spinoze i Carla Schmitta, cijeli jedandiskurs, jedna baš teorijska politi~ka teorija, izvirei pretapa se u agonisti~koj strukturi Schmittovog“prijatelja i neprijatelja” pokazuju}i svoju kona~nubilancu u ratu. Ili bi se barem moglo re}i da jerat kona~ni oblik u kojem se politi~ko razotkriva, jerje i potonje konstrukcija, o~u|enje i obrada, simplifikacijakonkretnog `ivota u obliku novog modela,što me dovodi u iskušenje da pribjegnem Deleuzeovojideji dijagramatizacije (koju razvija na osnovuFoucaulta). Da, misliti politi~ki zna~i uklju~iti predstavljanjeu dijagrame, u~initi vidljivim silnice kojese me|usobno suprotstavljaju i ukrštaju, ispisuju}istvarnost kao grafikon centara mo}i, pokreta i brzina.Takvi dijagrami su posljednji avatar onih vizuelnihnameta koji su o~arali prve strukturaliste; oni sudakle posljednji put izlaska iz ideja i ulaska u novioblik materijalizacije.Li~no sam na neki na~in daleko od ovog novogmomenta, pošto sam marksizam uvijek razumijevaokao istiskivanje politike ekonomijom pa zbog toga`elim naglasiti i ~etvrti momenat teorije, ovaj put sdruge strane horizonta. Ovaj momenat povezan je steoretiziranjem kolektivnih subjektiviteta, premda,jer teorijski još uvijek ne postoji, sve rije~i koje pronalazimza njega ipak su staromodne i diskreditirane,kakva je, primjerice, projekt socijalne psihologije.Teško je razmišljati o formulacijama (i, doista,dijagramima) kolektiviteta koji su, u najmanjuruku, kompleksni i stimulativni koliko i Lacanoveformulacije o individualnom podsvjesnom. Ove strukturenedvojbeno su ovlaš opa`ene u raznimistra`ivanja socijalnog ili kolektivnog Imaginarnog unekoliko proteklih godina. Nekome se mo`da ~inikako je suvremeni filozofski presti` Drugog i drugostisvojim najve}im dijelom eti~ka simplifikacijaovih realija, što je, mo`da, odbrana nekih primjedbiiz Sartreove Critique. U me|uvremenu, pot~injenaistra`ivanja dolaze do ove postavke iz potpuno drugogpravca, a Deleuze (ili Deleuze i Guattari), nepokolebljiv(i)u svom postkartezijanstvu, nudi pregrštnovih na~ina mapiranja cijelog spektra kolektivnihfenomena. Ali, u prirodi zvijeri (ljudske `ivotinje) jesteda se povla~i pred ovakvim otkri}ima; mi još uvijekne `elimo ~uti ništa o društvenoj klasi, a novateorijska pomodarstva poput Agambenove ideje golog`ivota ~itaju se kao metafizi~ki ili egzistencijalniiskazi, ili se, što je još gore, koriste se da bi dokazali,pošto su neka vrsta nultog stepena, da kolektivi nepostoje (umjesto da budu shva}eni kao identifikacije(sic!) 89