ovdje - Hrvatsko filozofsko društvo

NADA MLADINA 1 , ŽARKO MLADINA 2
1
Medicinski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina /
Faculty of Medicine, University of Tuzla, Bosnia and Herzegovina
2
Univerzitetski klinički centar Tuzla, Bosna i Hercegovina /
University Clinical Centre Tuzla, Bosnia and Herzegovina
IZBOR LIJEČNIČKOG POZIVA
IZ BIOETIČKE PERSPEKTIVE
»Živio kralj! Nek’ raduje se onaj koji diše u rujnoj svjetlosti, ali tu je
dolje užasno! Nek’ čovjek ne iskušava bogove i nikad ne poželi da vidi ono
što samilosno pokrivaju mrakom i jezom.« (F. Schiller, Ronilac)
Poznavati bolesti, simptome, njihov nastanak, znati otklanjati bol,
pomagati bolesnima, igrati korisnu ulogu u ljudskoj zajednici – dovoljni
su motivi kojima naizgled ne treba nikakvo objašnjenje ni opravdanje. Ti
motivi, međutim, sigurno nisu postojali u svijesti svakog budućeg liječnika.
Kad je bio dijete, mnogo više je spontano želio biti vatrogasac, pilot,
maneken. Između budućeg vatrogasca i pravog studenta medicine morao je
proći period velikog preobražaja sklonosti prema određenom pozivu. Odluka
da postane liječnikom nametnula se jednog dana, čak i ako je moglo
izgledati da ju je sugerirao netko drugi ili da su do njenog donošenja doveli
očigledni racionalni argumenti.
Svaka djelatnost odrasle osobe, pa i liječnička, uvijek u sebi sadrži
izvjesnu vezu s podsvjesnim željama, bilo da ta djelatnost prati želju ili joj
se, naprotiv, suprotstavlja. Svaka profesionalna djelatnost odgovara nečemu
podsvjesnom u onome tko je obavlja. Male su razlike u tom pogledu
među raznim profesijama. Razlikuju se samo putovi i oblici izražavanja.
Što se nazire i što se zadovoljava, zapravo, iza izvjesnih racionalnih motiva
izbora liječničke profesije? Obavljanje liječničkog posla zahtijeva priličnu
količinu znanstvenih znanja, a spoznaja sadrži jedno unutarnje zadovoljstvo
koje svatko mora osjetiti. Može se reći da je radost spoznaje anticipacija
zadovoljstva koje će liječnik imati kad bude liječio svoje pacijente. To
je veoma varljiv argument, jer je zadovoljstvo isto ako je liječnik istraživač
koji se nikad neće baviti praksom. To je osjećanje mnogo intenzivnije od
jednostavnog intelektualnog zadovoljstva. Ono ima karakter uživanja, i to
osobnog uživanja koje nadilazi, ne isključujući u pravilu, altruističko zadovoljstvo
što se osjeća pri pomaganju drugima.
80