Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
»Je li ovo kraj tehnolo{kog ~ovjeka? Je<br />
li ovo kraj na{e slavne znanosti, ljudskog<br />
osvajanja vremena i svemira? Kraj<br />
razdoblja kota~a?« — to su re~enice<br />
vo|e mesijanskog pokreta The Family<br />
koji ~ine zara`eni, fotosenzitivni albino-ljudi<br />
koji su pre`ivjeli rat. Oni imaju<br />
samo jedan cilj — uni{titi Nevillea,<br />
»gospodara paklenih motora i naprava«,<br />
jer `ele »izbrisati svijet koji su civilizirani<br />
ljudi stvorili«, a kada Neville<br />
umre, »zadnje }e pam}enje na taj svijet<br />
nestati«. Oni su psihoti~ni demagozi<br />
odlu~ni da sru{e tehnologiju koja je dovela<br />
do ratnih razaranja i na kraju do<br />
njihove bolesti. Izlaze samo no}u, obu-<br />
~eni u crne ogrta~e s kapulja~om i sa<br />
sun~anim nao~alama na o~ima, a predvodi<br />
ih poznati televizijski voditelj<br />
Matthias. U njima su koncentrirani<br />
kontrakulturni elementi ameri~kog<br />
dru{tva 1970-ih usmjereni protiv ameri~kih<br />
vrijednosti, koji izra`avaju sna`ne<br />
antimodernisti~ke i anticivilizacijske<br />
zahtjeve. No u tom koncentratu reakcionarnih<br />
te`nji shva}amo da su oni su<br />
bolesni, psihoti~ni i ekstremni, te kako<br />
film odmi~e, jasno je da ne}e opstati na<br />
filmskom platnu dulje nego zapo~ne<br />
zavr{na glazbena tema. The Omega<br />
Man je socijalno anga`irani, postapokalipti~ni<br />
film koji }e mo`da zbog neu-<br />
119<br />
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:08 Page 119<br />
crne ogrta~e sa sun~anim nao~alama na<br />
o~ima i s bijelim puderom na licu. Nemali<br />
broj dana{njih gledatelja do`ivjet<br />
}e Hestonovu izvedbu samodopadnom,<br />
a Priceovu proma{enom.<br />
Dolazimo do na{eg suvremenog junaka<br />
Will Smitha koji glumi u najnovijoj<br />
adaptaciji pod nazivom Ja sam legenda.<br />
No naslov zavarava; film ima malo<br />
veze s romanom Ja sam legenda, a kraj<br />
toliko odudara od originalne, vrlo jasno<br />
izra`ene poente, da je jednako tako<br />
mogao nositi bilo koji drugi naslov.<br />
Will Smith u filmu glumi vojnog virologa<br />
Roberta Nevillea, tako|er imunoga<br />
na mutirani virus koji je poharao<br />
svijet i pre`ivjele pretvorio u mutante.<br />
Oni su u ovoj verziji li{eni gotovo svih<br />
ljudskih karakteristika — ne govore,<br />
dakle nisu demagozi, a imaju brzinu i<br />
snagu daleko ve}u nego ljudi, a pritom<br />
su napravljeni pomo}u ra~unalne grafike,<br />
{to im daje sav mogu}i potencijal<br />
da svoj radni vijek zavr{e u nekoj komercijalnoj<br />
videoigri. Neville tijekom<br />
cijelog filma poku{ava na}i lijek, o~ajava<br />
jer je osamljen, a `ena koja ga spa{ava<br />
od samoubojstva poku{ava ga nagovoriti<br />
da odu iz grada, u koloniju zdravih<br />
i religioznih Amerikanaca.<br />
Nerijetko se smatra da su znanstvenofantasti~ni<br />
filmovi mahom subverzivni<br />
zbog alternativne slike svijeta koju<br />
nude. No ~esto ih se povezuje i s reakcionarnim<br />
te`njama unutar dru{tva<br />
koji prikazuju (usp. Christine Corea,<br />
Science Fiction Cinema Between Fantasy<br />
and Reality, 2007), te suprotno<br />
progresivnim te`njama, nerijetko prikazuju<br />
antimodernisti~ke tendencije<br />
neke kontrakulture koja poku{ava na}i<br />
na~ina da postane vidljiva i prepoznata<br />
unutar svoje zajednice. Sedamdesete su<br />
u Americi bile godine posthladnoratovskog<br />
promi{ljanja o tome kamo i kako<br />
naprijed, kada to naprijed ne nudi ni{ta<br />
svijetlo, a utopijski san o znanstvenom<br />
napretku razbijen je u toliko komadi}a<br />
na koliko se mo`e razbiti samo diskokugla<br />
u nekom klubu koji je bio popularan<br />
u to vrijeme. Znanstvenofantasti~ni<br />
filmovi tih su godina bili daleko<br />
druga~iji nego dana{nji, oni nose sna`nu<br />
antiratnu poruku i sadr`avaju sasvim<br />
druga~iju poetiku nego {to je slu-<br />
~aj s dana{njim hollywoodskim spektaklima,<br />
koji u ve}ini slu~ajeva mahom<br />
potvr|uju poredak iz kojeg su potekli.<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 102 do 138 Novi filmovi<br />
Pristup znanstvenofantasti~nim filmovima<br />
1970-ih tra`i da se poistovjetimo<br />
s povjesni~arima koji }e na celuloidnim<br />
ostacima bilje`iti kontrakulturne elemente<br />
toga vremena. Tada su aktualne<br />
bile pobune protiv svega i sva~ega, osobito<br />
protiv zapadne racionalnosti koja<br />
je dotad manje ili vi{e samouvjereno i<br />
prkosno krojila sliku ure|enog svijeta<br />
koji ljudski um mo`e unaprijediti tehnolo{kim<br />
dostignu}ima. Hipiji su u<br />
tome bili osobito glasni, posebno se<br />
trude}i da dovedu u pitanje tradicionalne<br />
ameri~ke vrijednosti. Antiratna<br />
kampanja usmjerena protiv nadasve `ivog<br />
i ubojitog mije{anja Amerike u zbivanja<br />
u Vijetnamu samo je poja~ala<br />
gra|anski bunt protiv galopiraju}e vojne<br />
tehnologije. Prosvjedovalo se posvuda,<br />
na sve na~ine, razli~itim sredstvima.<br />
I tada, 1971, na filmsko platno<br />
dolazi The Omega Man — posljednji<br />
~ovjek koji je pre`ivio nuklearni rat izme|u<br />
Amerike i Kine, imun, jer si je u<br />
posljednjem trenutku uspio dati injekciju<br />
spasonosnog cjepiva. On je sna`an,<br />
cini~an i hladnokrvan, on je Charlton<br />
Heston u svom revijalnom izdanju.<br />
Prva i antologijska re~enica koju on izgovara<br />
u filmu nakon {to slupa automobil<br />
voze}i se pustim ulicama Los<br />
Angelesa glasi: »Policajca nikad nema<br />
kad ga treba{.«, i tada ve} naslu}ujemo<br />
kako }e se kretati film — bit }e to one<br />
man show u kojemu }e Heston u ulozi<br />
Roberta Nevillea ve}inom razgovarati<br />
sa samim sobom u maniri samodopadnog<br />
i ironi~nog cinika i pritom se dobro<br />
zabavljati. Brzi zumovi kamere kojima<br />
se naglo udaljavamo od Hestona,<br />
pri ~emu mo`emo vidjeti cijeli grad,<br />
pust, bez znakova `ivota, svojom za-<br />
~udno{}u poja~avaju dojam nelagode i<br />
tjeskobe, a iznenadno i brzo pribli`avanje<br />
kamere prema nekom detalju unutar<br />
kadra stvara napetost svojstvenu filmovima<br />
toga vremena. Nelagoda i<br />
strah postizali su se tada sasvim jednostavnim<br />
i jeftinim postupcima — kamera<br />
koja se naglo udaljava ili pribli`ava<br />
je, zbog neprirodnosti kretanja, poja~ala<br />
dojam za~udnosti i — atmosfera je<br />
stvorena. Robert Neville tada ulazi u<br />
pusto kino i pu{ta Woodstock, te pomalo<br />
sjetno promatra razgaljene hipije<br />
koji sanjare o svijetu slobode i jednakosti.<br />
Na kraju projekcije Neville cini~no<br />
zaklju~uje: »Jedno je sigurno, vi{e ne<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
snimaju takve filmove.« Iako je iz cjeline<br />
filma jasno da Neville nije pristalica<br />
hippy-pokreta, jer ipak predstavlja<br />
znanstvenu i vojnu elitu ameri~kog<br />
dru{tva, zbog nuklearnog razaranja kojemu<br />
je sam bio svjedok vi{e nije netko<br />
tko }e slijepo potvr|ivati poredak.<br />
Otuda i podsmijeh kada izgovara kapitalisti~ku<br />
krilaticu na kraju dana: »Jo{<br />
jedan dan, jo{ jedan dolar«, jer umjesto<br />
da svaki dan gomila profit, on dane<br />
provodi u beskompromisnom gomilanju<br />
mrtvih albino-spodoba. Vjerojatno<br />
}e ve}ini dana{njih gledatelja The<br />
Omega Man biti prije komi~an trash<br />
film nego ozbiljno i plodonosno znanstvenofantasti~no<br />
djelo. A nekima }e<br />
mo`da ba{ zbog izrazite povijesne<br />
uklopljenosti i zastarjelosti odre|eni<br />
re`ijski postupci djelovati egzoti~no,<br />
pa ~ak za~udno i zastra{uju}e. Ironija<br />
izvire iz svakog kuta, osobito kada Heston<br />
izgovara antologijske re~enice. S<br />
obzirom na njegove pomalo rasisti~ke<br />
izjave, zanimljivo je vidjeti ga kako ide<br />
u krevet s black power Lisom.
Change language