53/2008 - HFS

hfl_53.qxp 2008-04-18 11:08 Page 142
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 53, str. 141 do 142 Stare{in~i}, J.: Panorama hibridnih tehnika animacije
vosti jer je organizacija knjige provedena jako pa`ljivo, ~ime
je u velikoj mjeri izbjegnuto uobi~ajeno ponavljanje istih ideja,
istih definicija i istih zaklju~aka, {to u ve}ini sli~nih slu~ajeva
rezultira zanimljivom prvom tre}inom i dosadnim, repetativnim
ostatkom.
Ono {to bi ~itatelja manje upoznatoga sa stranom literaturom
moglo iznenaditi jest koliko je daleko oti{la dekonstrukcija
samog pojma »animacije«. Naime, u ovoj se knjizi
poku{aj definiranja {to animacija jest odbacuje a priori kao
nezanimljivo i privremeno rje{enje. Teorija animacije odavno
je prestala tra`iti ~arobnu formulu kojom bi animaciju
odvojila od ostalih filmskih rodova, budu}i da je to pojam
~ije se zna~enje iz dana u dan preispituje i mijenja, a tu nezahvalnu
ulogu prepustila `irijima filmskih festivala specijaliziranih
za animirane filmove, koji nekakve kriterije, na`alost,
moraju postaviti. U nekoliko tekstova kao potencijalan
problem isti~e se ne smrt klasi~ne animacije (pretpostavlja se
da }e uvijek biti autora zainteresiranih za djelovanje na tom
polju), nego smrt festivala specijaliziranih za animaciju, naprosto
zbog toga {to vi{e ne}e biti mogu}e razlikovati animaciju
od digitalno manipulirane snimke.
Spomenuta fragmentarnost knjige sasvim je u skladu sa ~udesnom
{irinom najrazli~itijih pristupa, metoda i tehnika o
kojima se pi{e, a sa`etost tekstova i intervjua, koji su svi redom
vrlo kratki, ne zna~i nu`no povr{nost. Tekst je naprosto
pro~i{}en od svih suvi{nih lamentacija o polo`aju animacije
u dana{njoj umjetnosti ili analiza pojedinih filmova. Pogotovo
je izbjegnuto sve {to makar koketira sa spekuliranjem
o tome koje }e se tehnike animacije najvi{e koristiti u
budu}nosti. S druge strane pak, autor ne skriva kako o~ekuje
da }e razlike izme|u igranog i animiranog nastaviti blijedjeti.
Zanimljivo je tako|er koliko malo pa`nje Jean poklanja motivima
za kori{tenje pojedinih tehnika animacije. Ve}i dio
knjige zasigurno je poklonjen opisu samog stvarala~kog procesa
nego rezultatima i razlozima odabira pojedinih estetika
i pristupa zajedno. Iako ponegdje usput ponudi kvalitativnu
ocjenu pojedinih djela, rijetko to argumentira ili poka`e neki
interes za uspjelost eksperimenta. ^itaju}i knjigu, ~ini se da
je njegov stav kako je istra`ivanje novih pristupa samo po
sebi dovoljan razlog za njihovo kori{tenje.
Isto tako, te{ko je prona}i spomen politike ili filozofije izvan
razgovora s redateljima, ve}ina kojih o~igledno vrlo ozbiljno
shva}a svoj rad i duboko promi{lja {to i kako `eli komunicirati
sa publikom. Autor te teme uvr{tava u knjigu kako bi
ostavio kontekst u kojem su filmovi nastajali, iako njega u
ovoj knjizi taj aspekt filmske umjetnosti uop}e ne zanima.
Razlog za takav stav mo`e biti izvorni koncept koji se trebao
koncentrirati isklju~ivo na medij, a ne poruku koju on prenosi,
ali dobro nam je poznato, »medij jest poruka«, i gotovo
ih je nemogu}e adekvatno prou~avati razdvojene.
U svemu, radi se o vrlo zanimljivom izvoru prijedloga za gledanje,
jer se poimence spominju skoro svi najva`niji autori i
njihovi najpoznatiji filmovi u stogodi{njoj povijesti kratkog
animiranog filma, kao i ove}em popisu tema za razmi{ljanje.
Zainteresirani za dublje prou~avanje pojedinih podru~ja kojih
se ova knjiga tek ovla{ doti~e, morat }e posegnuti za literaturom
na stranim jezicima, ali ve}inu }e informativnost,
sa`etost i li{enost pretjerano akademskog diskursa i te kako
razveseliti. A knjiga koja }e nas uvesti u suvremenu problematiku
animacije i njezinih hibrida nije mogla sti}i u bolji
trenutak.
142
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 53/2008.