You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:07 Page 20<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 16 do 25 Kurelec, T.: Hrvatski igrani film u europskom kontekstu<br />
votu kako bi egzistenciju osigurali uklapanjem u svakodnevno<br />
slu`beni~ko sivilo. A bitno druga~ije od svojih protagonista<br />
nisu pro{li ni autori, jer su o sudbini projekata, a potom<br />
i gotovih filmova odlu~ivale komisije pod ve}im ili manjim<br />
utjecajem politike.<br />
U tim je komisijama bilo i filma{a (koji su naj~e{}e a priori<br />
htjeli dokazati kako kriti~ari nemaju pojma o stvaranju filma,<br />
`ele}i tako osporiti i valjanost kritika o svojim djelima)<br />
i kriti~ara starijih generacija kojima je odgovaralo da se mla-<br />
|i kolege poka`u nedoraslima svom poslu. Zato je, iako je<br />
Ivandin film relativno dobro primljen, a dobio i neke u nagrade<br />
u Puli, to znatno vi{e koristilo tuma~u naslovne uloge<br />
Radi [erbed`iji koji }e uskoro postati jedan od vode}ih filmskih<br />
glumaca, nego redatelju koji je vrlo te{ko dolazio do<br />
novih projekata. A {to se pak ti~e Slu~ajnog `ivota ti~e (koji<br />
se {est mjeseci nalazio na listi filmova koje su Cahiers du<br />
cinéma preporu~ale za otkup i prikazivanje u francuskim kinima)<br />
na njega se obru{ila prava mr`nja, pa je Peterli} odustao<br />
od re`ije i posvetio se prvenstveno filmskoj teoriji, stvoriv{i<br />
zapravo hrvatsku filmologiju i dovev{i je na najvi{u europsku<br />
razinu, a i urediv{i Filmsku enciklopediju (1. dio —<br />
1986, 2. — 1990) koja je me|u najboljima takvim izdanjima<br />
u svijetu. Iako su te njegove zasluge za razvitak znanosti o<br />
filmu, ali i za kinematografiju u cjelini izvanredne, ostaje<br />
ipak intrigantnim pitanje o tome koliko bi u normalnijim<br />
okolnostima Peterli} postigao kao autor nakon svog zanimljivog<br />
debija.<br />
I tu se kao i u mnogim drugim situacijama pokazalo da kritika<br />
u nas vrlo te{ko mo`e izravno djelovati na produkciju,<br />
ali su ideje politike autora ipak sve vi{e ulazile u medije, no<br />
uz sve pozitivno {to su donijele, nerijetko su bile i u korijenu<br />
nepravednog odnosa prema vrijednostima redatelja koji<br />
sve profesionalnije i zrelije koriste tradicionalnije filmske<br />
postupke i oslanjaju se na ~vrstu dramaturgiju. Tako }e tek<br />
kasnije revalorizacije ukazati na visoke domete filmova koji<br />
su uspostavili ozbiljan kriti~ki odnos prema suvremenom<br />
dru{tvu, poput za to vrijeme prijelomnog Licem u lice<br />
(1963) Branka Bauera ili vrlo uspjelih Slu`beni polo`aj<br />
(1964), Druga strana medalje (1965) i Protest (1967) Fadila<br />
Had`i}a. Dru{tvenu kriti~nost tih filmova mogu}e je dodu{e<br />
povezati s nekim elementima britanskog socijalnog filma,<br />
ali je podr{ku autorske kritike uspio dobiti tek crni val<br />
krajem 1960-ih, koji spaja bar neke elemente modernizma s<br />
potenciranjem naturalizma situacija s dru{tvenog dna i besperspektivno{}u<br />
protagonista. Glavni predstavnici te struje<br />
su srpski autori @ivojin Pavlovi} i Du{an Makavejev, dok je<br />
iz hrvatske kinematografije njenom vrhu pripadao tek jedan,<br />
ali iznimno vrijedan film — Lisice (1970) Krste Papi}a, drama<br />
iz prijelomne 1948. u malom mjestu Dalmatinske Zagore.<br />
Nemo} kritike i `anr<br />
Koliko god je pribli`avanju Hrvatske kretanjima europske<br />
kinematografije pomogao ne samo modernizam 1960-ih<br />
nego i dominacija autorske kritike, ta je kritika imala prili~nih<br />
problema s vrednovanjem jo{ nekih od najuspjelijih filmova<br />
tog razdoblja. Tako je tek uz velike napore i pone{to<br />
nategnute argumente uspjela u jedinstven autorski opus<br />
20<br />
uklopiti filmove kojima su se dvojica zna~ajnih redatelja<br />
Ante Babaja s Brezom (1969) prema noveli Slavka Kolara i<br />
Vatroslav Mimica s Doga|ajem (1969) po A. P. ^ehovu<br />
okrenuli tradicionalnijem oblikovanju dramatur{ki klasi~no<br />
strukturirane fabule utemeljene na knji`evnom predlo{ku visoke<br />
vrijednosti. Jo{ je te`e u kruto postavljene okvire autorske<br />
teorije bilo uklopiti sjajne komedije Kre{e Golika Imam<br />
dvije mame i dva tate (1968) i naro~ito Tko pjeva zlo ne misli<br />
(1970) koja }e tek znatno kasnije postati cijenjena kao jedan<br />
od najvi{ih dometa, ako ne i najbolji film hrvatske kinematografije<br />
uop}e, dok joj se u vrijeme nastanka priznavao<br />
tek {arm, duhovitost i zanatska zrelost, {to je znatno manje<br />
od stvarnog velikog redateljskog umije}a vjerojatno najve}eg<br />
znalca me|u hrvatskim filma{ima. Osim toga, nitko nije ni<br />
pomi{ljao da Golikovo remek-djelo dovede u kontekst europskih<br />
kretanja i uka`e na njegovu bliskost (a i ravnopravnost)<br />
s iznimno vrijednim ~e{kim komedijama Formana ili<br />
Menzela, koje su kroz specifi~an humor uspijevale ostvariti<br />
kompleksna djela bogata raznovrsnim zna~enjskim razinama,<br />
mada je Tko pjeva zlo ne misli po tome nedvojbeno ravnopravan<br />
me|unarodno znatno afirmiranijim ~e{kim autorima.<br />
Kod »autorske« kritike jo{ su slabije pro{li filmovi Antuna<br />
Vrdoljaka Kad ~uje{ zvona (1969) i U gori raste zelen bor<br />
(1971), neuobi~ajene tragikomedije s radnjom iz Drugog<br />
svjetskog rata, koje su se tako|er bar donekle mogle uspore-<br />
|ivati sa tada{njim ~e{kim filmovima sli~nog pristupa tom<br />
vremenu, ali su bile jo{ zna~ajnije ne samo za hrvatsku kinematografiju,<br />
nego i filmsku klimu u cijeloj biv{oj dr`avi, jer<br />
je jedan od najpopularnijih `anrova u Jugoslaviji bio za nju<br />
specifi~ni (jer ga je u drugim socijalisti~kim zemljama, osim<br />
mo`da Sovjetskog Saveza, bilo neusporedivo manje) partizanski<br />
akcijski film koji je bio neka vrsta jugoslavenskog vesterna,<br />
jer je uz privla~enje {iroke publike trebao imati sli~nu<br />
funkciju kao Divlji Zapad u SAD-u — stvaranje mita koji<br />
bi pomogao stvaranju nove nacije ili bar dr`avnog patriotizma.<br />
Dodu{e u hrvatskoj kinematografiji (za razliku od srpske) takvih<br />
filmova gotovo da i nije bilo, ako ne ra~unamo Bulaji-<br />
}eve megaspektakle »op}ejugoslavenskog zna~aja« Kozara<br />
(1962) i Bitka na Neretvi (1969) u kojima su sudjelovali i<br />
producenti iz ostalih republika, no i ovdje su kod gledatelja<br />
bili vrlo popularni. Iako se Vrdoljakovim filmovima priznavala<br />
tematska inovativnost i ru{enje nekih {ablona naj~e{}e<br />
se vi{e zasluga pripisivalo Ratnom dnevniku Ivana [ibla<br />
(prema kojem su scenariji nastali), a Vrdoljaka svodilo na<br />
tek korektnog ilustratora, iako su mu zasluge (i scenaristi~ke<br />
i redateljske) znatno ve}e.<br />
Sedamdesetih godina postupno nestaju dominantne modernisti~ke<br />
tendencije u europskom filmu (osim kod Nijemaca<br />
gdje se kao neprijeporne veli~ine definitivno profiliraju Rainer<br />
Werner Fassbinder, Werner Herzog i Wim Wenders), a<br />
i u pisanju o filmu i kreiranju ozra~ja u kojem se kinematografije<br />
razvijaju sve je manje pobornika politike autora, a sve<br />
dominantnijom postaje `anrovska kritika koja ponekad pretjeruje<br />
pronalaze}i vrijednosti jedino kod autora koji zadovoljavaju<br />
zakone `anra, a ~esto se posprdno odnose}i prema<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>.
Change language