53/2008 - HFS

hfl_53.qxp 2008-04-18 11:08 Page 70
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 53, str. 68 do 76 Krivak, M.: Wim Wenders – ili filmski postmodernizam »tijekom vremena«
Paris, Texas
70
Sve od kada se kao mladi} ostavio studija medicine i filozofije,
te upisao Visoku {kolu za film i televiziju u Münchenu,
Wenders se bavi magijom filma, ali su i tragovi filozofije vrlo
prisutni, prije svega u dijalozima njegovih filmova. Za razliku
od svojih velikih prijatelja s po~etka 1970-ih, Herzoga i
Fassbindera — a s kojima i po~inje uzlet »novoga njema~kog
filma« — Wenders se afirmira na svjetskoj sceni te ostaje
uspje{nim autorom i tijekom 1990-ih, sve do prijeloma milenija.
Tijekom vremena {to{ta se promijenilo u Wendersovu
poimanju filmskoga djela i vlastitih ostvarenja. No, tijekom
vremena on je na osebujan na~in izgradio i profilirao svoju
autorsku poetiku. Mo`da se njegovi filmovi, na prvi pogled,
ne doimaju tako prepoznatljivima poput Herzogovih i Fassbinderovih,
ali suptilno tkanje tih ostvarenja uvijek odaje
beskrajnu posve}enost filmskoj umjetnosti kao takvoj, uz citatnost
sa zna~enjem {to dopire do me|usobnog prepoznavanja
filmskoga autora i »pravih«, iskrenih filmofila.
Tijekom vremena (Im Lauf der Zeit) naslov je njegova filma
iz 1976. godine. No kao senetenca se pojavljuje ve} u Wendersovoj
i Handkeovoj adaptaciji klasi~noga Goetheova djela
Naukovanje Wilhelma Meistera, u filmu Pogre{an pokret
(Falsche Bewegung, 1974). U jednome trenutku, kad ve}
tone u san, protagonistu filma, osuvremenjenu Wilhelmu
Meisteru, preko usana prelazi re~enica: »Im Lauf der Zeit«.
Upravo to protjecanje vremena, kao signum stalnog propitivanja
prolaznosti i usamljenosti Wendersovih junaka, bit }e
ona »crvena nit« iz koje }e se i{~itavati suptilna autorska poetika.
1970-ih upravo je Handkeova proza obilje`avala prepoznatljivo
ozra~je egzistencijalne besmislenosti i osamljenosti pojedinca
koji se nije `elio prepustiti op}em samozadovoljstvu
njema~koga »dru{tva izobilja« na njegovim za~ecima. Osim
u spomenutoj adaptaciji, Wenders sura|uje s Handkeom ve}
u svojem prvom ambicioznijem igranom ostvarenju. Golmanov
strah od jedanaesterca (Die Angst des Tormanns beim Elfmeter,
1971) prvi je Wendersov film s protagonistom koji
doista ne zna {to }e sa sobom, film o otu|enom pojedincu
koji kao da vizualno oslikava alijeniranu individuu iz filozofije
frankfurtske kriti~ke teorije. Sli~nim se opservacijama i
meditacijama jo{ izravnije susre}emo u filmu Pogre{an pokret.
Trag Wendersova studija filozofije vi{e je negoli jasan u
toj ambicioznoj studiji suvremene Njema~ke, koja tek kulturolo{ki
zasijeca u Goetheov predlo`ak. Naracija je potpuno
podre|ena raspravi — filmska pripovijest filozofskom traktatu!
U spomenutim filmovima Wenders uvodi lik svoga omiljenog
glumca Rüdigera Voglera, navlastitog Doppelgängera,
svojevrsnog alter ega, kojemu }e se vra}ati tijekom cijeloga
svojeg redateljskog opusa. Ako je Fassbinder imao svoju kazali{nu
trupu münchenskog Aktion-theatera, te ako je mo`-
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 53/2008.