Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:08 Page 63<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 62 do 67 Bezinovi}, I.: Diskretni {arm autorstva<br />
U sje}anjima navedenih osoba FAS je ostao kao svojevrsna<br />
avantura, pothvat koji je neafirmiranim osobama omogu}avao<br />
da uz veliku slobodu realiziraju svoje filmske ideje. U<br />
razdoblju od 1967. do 1973. godine proizvedeno je pet dugometra`nih<br />
igranih filmova, uz ~iji se nastanak i distribuciju<br />
ve`u i mnoge anegdote koje dodaju posebnu ~ar tome razdoblju.<br />
Tako se Petar Krelja prisjetio osebujnoga procesa pisanja<br />
scenarija za Slu~ajni `ivot u njegovoj podstanarskoj<br />
sobi, te `elje za snimanjem filma koja je bila neusporedivo<br />
ja~a od `elje za zaradom. Heidler je opisao i neo~ekivano<br />
dobru recepciju @ive istine u Puli i u zagreba~kom SC-u te<br />
tada gotovo pre{u}ivani uspjeh Slu~ajnog `ivota u francuskoj<br />
Kinoteci. Ta anegdotalna, »gerilska«, pa ponekad i ilegalna<br />
povijest nezavisnih filmova jedan je od razloga za{to ih<br />
mo`emo karakterizirati kao »zanimljiva zastranjenja« ili »filmofilske<br />
posebnosti«, ali na`alost ponekad zaboravljamo da<br />
su upravo takva zastranjenja bitan prilog povijesti filma (Ze-<br />
~evi}, 2006: 217).<br />
Ono »autorsko« u nazivu Filmski autorski studio ozna~ava<br />
nepostojanje zahtjeva od strane produkcijske ku}e spram<br />
osoba koje rade na filmu, otklon tih osoba od dominantnih<br />
tendencija i prekid s dotada{njim na~inom birokratskog i<br />
komercijalnog stvaranja filmova. ^injenica da se djelovanje<br />
FAS-a usredoto~ilo na autorsko stvarala{tvo povod je za teorijsku<br />
analizu autorske kritike te osvje{tavanje dobrih strana<br />
autorskoga pristupa filmskoj teoriji. ^injenica da svako<br />
umjetni~ko djelo ima autora, pa tako i film, op}e je prihva-<br />
}ena me|u prosje~nim filmskim gledateljima. Sintagma »autor<br />
filma« u svakom je slu~aju korisna i smislena u svakodnevnoj<br />
komunikaciji. Me|utim, u ovom }e se tekstu zastupati<br />
teza da filmologija mo`e do}i do bogatijih rezultata revidiranjem<br />
pojma »autora« i tra`enjem socijalnih korijena<br />
ideje autorstva. Istovremeno, primjeri lijepih sje}anja na autorsko<br />
stvarala{tvo FAS-a ukazuju na {arm autorstva, {arm<br />
koji osje}amo gledaju}i autorske filmove, {arm koji uvelike<br />
proizlazi iz ~injenice da filmove stvaraju ljudi od krvi i mesa,<br />
ljudi koje cijenimo i ~ijih se postupaka vrijedi sje}ati. Te ljude<br />
u svakodnevnom `ivotu nazivamo autorima, koliko god<br />
taj pojam bio neprecizan i rutinski kori{ten u kontekstu filmske<br />
kritike.<br />
Film ima autora<br />
U francuskoj kinematografiji nakon Drugoga svjetskog rata<br />
originalni autorski izri~aj znatno je odudarao od tada{njih<br />
tendencija jednoli~nog adaptiranja knji`evnih djela (Truffaut,<br />
2007). Njegova se upotreba pojma auteur odnosila se na<br />
~injenicu da su neki filmovi originalniji od drugih te da u<br />
neke filmove redatelji ula`u ve}i udio svoje osobne kreativnosti,<br />
a u druge manje. One filmove u kojima je do izra`aja<br />
dolazio stav redatelja i njegova intervencija Truffaut je nazivao<br />
autorskima. U slu~aju FAS-a, Had`i}a, Peterli}a, Radi}a<br />
i Zafranovi}a uputno je nazivati autorima iz prakti~nih razloga,<br />
isti~u}i da se njihova kreativnost o~itovala u atipi~nim<br />
autorskim postupcima i stavovima. Me|utim, unato~ ~injenici<br />
da u nezavisnim produkcijskim uvjetima, nalik onima<br />
FAS-a, redatelj ima veliku slobodu odlu~ivanja, ime redatelja<br />
trebalo bi koristiti samo »kao neki oblik vodi~a« (Kael,<br />
2007: 115). Ukoliko ime redatelja ne koristimo samo kao<br />
mogu}i orijentir pri snala`enju u povijesti filmske umjetnosti,<br />
ve} mu pripisujemo apsolutno autorstvo nad filmom,<br />
postoji opasnost simplifikacije na koju su upozoravali mnogi<br />
osporavatelji autorske kritike.<br />
Naime, pojam autora s vremenom je postao jedan od kontroverznijih<br />
pojmova vezanih uz film. Prvi i najo~itiji prigovor<br />
jest taj da film ne bi smio biti prou~avan na isti na~in kao<br />
knji`evnost i kazali{te, te stoga »nijedna teorija filma koja<br />
smatra da postoji samo jedan autor filma nije istinita« (Gaut,<br />
1997: 168 1 ). Drugim rije~ima, redatelj nije jedini autor filma.<br />
Svakim imenovanjem jedne osobe autorom filma mi<br />
nu`no iskrivljujemo realnost, svode}i kolektivni proces stvaranja<br />
filma na jednu osobu.<br />
Drugi prigovor autorskoj kritici bio bi taj da je te{ko odrediti<br />
koje postupke u procesu stvaranja filmskoga djela mo`emo<br />
smatrati autorskima, a koje ne. Kako bi se donekle sprije~ilo<br />
potencijalne teorijske sporove oko autorstva filma, korisno<br />
bi bilo usvojiti definiciju filmskog autorstva: »Filmski<br />
autor je subjekt koji namjerno stvara filmski izri~aj; filmski<br />
izri~aj je postupak ~ija je namjerna funkcija obznaniti ili priop}iti<br />
neki stav ili stavove putem stvaranja projicirane pokretne<br />
slike« (Livingston, 1997: 141). O autorstvu nekog filma<br />
mo`emo zaklju~ivati samo ukoliko smo upoznati s »kauzalnom<br />
povijesti djela« (ibid., 146). Samo poznavaju}i povijest<br />
nastanka umjetni~kog djela mi mo`emo zaklju~ivati o<br />
tome je li osoba koja je sudjelovala u nastanku filma »stvarala<br />
filmski izri~aj« i time bivala autor.<br />
Gore navedena analiti~ka definicija otprilike odgovara i na-<br />
~inu na koji u svakodnevici koristimo pojam »autora«, iako<br />
ga naj~e{}e pogre{no pripisujemo samo redatelju. Niti Truffaut<br />
nije smatrao da je redatelj jedini autor djela, niti je mistificirao<br />
pojam »autorstva« tvrde}i da je opus jednog redatelja<br />
jedinstven. Pojam autora danas se i dalje u~estalo koristi,<br />
unato~ ~injenici da su, navodno, strukturalisti i poststrukturalisti<br />
isticanjem koncepta »imaginarnog autora«<br />
opovrgnuli uvjerljivost »romanti~ne subjektivnosti autorske<br />
teorije« (Hayworth, 2006: 35).<br />
U svakom slu~aju, kritika autorskog pristupa nije toliko<br />
uvjerljiva ukoliko pojam »autora« koristimo uzimaju}i u obzir<br />
povijesni kontekst nastanka filmova. ^injenica da je nu`no<br />
poznavati povijesni kontekst kako bismo odredili autora<br />
nekoga filma doima se samorazumljivom. Me|utim, Andrew<br />
Sarris, ameri~ki zastupnik autorskoga pristupa, smatrao<br />
je da »kada redatelji i drugi umjetnici ne bi mogli biti<br />
odvojeni od njihova povijesnog okru`enja, estetika bi bila<br />
svediva na podre|enu granu etnografije« (Sarris, 2007:<br />
102). Upravo je takvo isticanje neupitne ahistorijske autorske<br />
genijalnosti jedan od razloga kritiziranja autorskog pristupa<br />
u filmskoj kritici.<br />
1 U navedenom tekstu »Film Autorship and Collaboration« nalazi se detaljniji pregled problema vezanih uz teorije autorstva.<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
63
Change language