hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:08 Page 131 Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 102 do 138 Novi filmovi ugo|aj razdoblja, i vremenski odmak, kao i ratnu tjeskobu i bezna|e. Po razvidnim naputcima redatelja, osvr}e se taj snimatelj i na filmsko naslije|e, rabe}i dostignu}a pro{losti i usugla{avaju}i ih sa suvremenom filmskom slikovno{}u. Usprkos nazna~enim nedostacima, Ang Lee pokazuje niz zna~ajki redateljskih postupaka koji su mu omogu}ili presti`an status u suvremenoj kinematografiji. Nekolicina iznimnih sekvenci, na`alost, nije dostatno da bi film Po`uda, oprez postao istinski dojmljivom i svrhovitom filmskom cjelinom. Zasigurno zna~ajan, ali ne i toliko kvalitetan film, Po`uda, oprez zacijelo ne}e umanjiti status Anga Leeja, ali ga podjednako tako ne}e ni unaprijediti. Tomislav ^egir H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>. 131
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:08 Page 132 PRAVO ^UDO (Lukas Nola, 2007) Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 102 do 138 Novi filmovi U deset godina koje dijele Rusko meso (1997) i Pravo ~udo mnogo se toga promijenilo u hrvatskom filmu, ako ve} ne i u kinematografiji (Hrvatski audiovizualni centar proradio je tek po- ~etkom <strong>2008</strong>). Iz vremena krize (smjena generacija, uni{tenje kinomre`e, nestanak nekomercijalne i kinote~ne prikaziva~ke djelatnosti, zatvorenost, potpuni zazor publike od doma}eg filma) do vremena koje ipak ne bih nazvao dobom obilja, ali onda barem dobom promjena i svojevrsnog lomljenja barijera iz vremena krize ({iri broj redatelja; obnova kinomre`e, premda putem mini/multipleksa u najve}im gradovima; obnovljena nekomercijalna i kinote~na djelatnost, premda ve}inom u zagreba~kom Tu{kancu i Europi; otvorenost prema svijetu, premda jo{ ne u magi~nom trolistu Cannes-Venecija- Berlin; povratak publike, premda vrlo oprezan; nastanak filmske kulture, iako na liniji festivali-Tu{kanac). Otvorenost, to jest izlazak iz zatvorenog nacionalnog kruga proizvodnje filmova koje kinopublika mahom ne gleda, a umjetni~ki nikome ne odgovaraju za svoju (ne)kvalitetu, pa ni dr`avi koja ih financira, mo`da je najpresudnija: od sve ve}e prisutnosti hrvatskih filmova na stranim festivalima, koprodukcija s Bosnom i Hercegovinom (ne samo financijskih, nego i inspiracijskih, u Svili~i}a i Nui}a), prikazivanja hrvatskih filmova u New Yorku, pa do sve ~e{}e vi|enosti hrvatskih filmskih kriti~ara po FIPRESCI-jevim `irijima u inozemstvu, ali i prisutnosti svjetskoga filma u hrvatskom filmskom obzoru putem nabujaloga broja doma}ih filmskih festivala i revija. Naravno, tu je i najve}i prijelom, onaj od srednjo{kolaca i studenata koji su za filmove znali samo po ~uvenju ili u najbolju ruku predratnim 132 videokazetama razlivene slike, do generacije koja je putem DIVX-a upu}ena u raznorazne filmske tokove vi{e od mnogoga doma}eg filmskog kriti~ara. Naravno, neke stvari nisu se promijenile, barem — u skladu s frazom — u umovima ljudi, a Nola je i opet, nakon prijema filma Sami (vidi tekst Tomislava Brleka »Film, kritika, kontekst: Sami« u Hrvatskom filmskom ljetopisu 29, 2002), dvojak primjer. S jedne strane odnosi se to i opet na percepciju i recepciju njegova novog filmskog djela (koje svakako nije uradak), odnosno na izostanak recepcije. S druge strane, Pravo ~udo `rtva je onoga {to se u hrvatskoj kinematografiji nije promijenilo: ma}ehinskog odnosa distributera prema filmu, zbog ~ega je Pravo ~udo, kao i mnogi kvalitetni filmovi prije, a i nakon njega, do`ivjelo neslavnu sudbinu, prikazivano u multipleksu Broadway Tkal~a (neprivla~nom mladoj publici te stoga osu|enom na ve} drugo preure|enje od otvaranja Cinestara), bez javne prezentnosti, bez reklame, i pogotovo bez ikakve potpore prikaziva~a koja bi film forsirala vi{e tjedana i u vi{e termina. (Jo{ goru sudbinu do`ivio je Rui}ev Kradljivac uspomena u istome kinu, {to tako|er nije zaslu`io, premda je kvalitativno nesumjerljiv Nolinu filmu. Zasada ne vidim kako Kino Europa mijenja ovo stanje, no ondje bi film barem dva tjedna bio forsiran u udarnim terminima, bez obzira na popunjenost dvorane, ~ime bi se stvorila javna prisutnost filma.) No zlehudoj kinosudbini usprkos, ono ~emu treba posvetiti pa`nju je recepcijska situacija koja je odignorirala ili lake ruke prezrela jedno umjetni~ko djelo. Osim na kontinuitet s intelektualnim i recepcijskim stanjem opisanim u Brlekovu ~lanku iz 2002, ~ak i u vremenu H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>. od filma Sami (2001), koji je ipak do- `ivljen kao »hermeti~an«, »art« film (bez obzira na nejasnost ovih pojmova, {to je komentirao Brlek) — a Pravo ~udo svakako je nastavak Nolinih umjetni~kih ideja vi|enih i u Nebo, sateliti (2000) i u Sami — ova afera upu- }uje na neke druge, nove momente koji su se pojavili u eri multipleksiranja hrvatskoga filma. Prvo, rije~ je o populizmu kao temeljnoj smjernici, a tome na- `alost ni Pravo ~udo jednim dijelom nije izbjeglo. Drugo je {to je ideja populisti~koga filma postala intelektualnim obzorom doma}e filmske kritike, ali to i nije neko ~udo, s obzirom na trodesetljetnu tradiciju veli~anja hollywoodskog i `anrovskog filma nau{trb europskog i inog »umjetni~arenja«, pa ne samo da je na{iroko prihva}ena mutna kategorija »art-filma« (koju ~ini, kako je istaknuo Brlek, »`anrovska rubrika ostalo«), koju je i Peterli} u Filmskoj enciklopediji uvijeno odbacio jer je umjetni~ki film »krajnje specifi~na teorijska i kriti~ka kvalifikacija za film izuzetnih estetskih svojstava, koji je te{ko opisati i svrstati prema obrascima poznatih `anrova« (naravno, art-film postao je u me|uvremenu {iroko inkluzivna, ma koliko nejasna kategorija na ameri~kom box-officeu, odakle je i do{la k nama), nego i doma}a filmska kritika snosi poveliku eti~ku odgovornost za distributersko stanje u nas. Naime, nije tranzicijsko vrijeme ni globalizacijsko doba — u kojemu i kultura postaje kapital, a obrazovanje se boduje samo po neposrednoj uporabnoj vrijednosti umjesto da je cjelo`ivotno i samosvrhovito — krivo za ma}ehinski odnos multipleksa{a prema doma}em, europskom i umjetni~ki vrijednom filmu, nego je za to kriv nedostatak javnog konsenzusa oko kulture (makar
Change language