Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:08 Page 126<br />
OKAJANJE<br />
(Atonement, Joe Wright, 2007)<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 102 do 138 Novi filmovi<br />
Drugi igrani film u re`iji Joea Wrighta,<br />
Okajanje, opet je, nakon adaptacije romana<br />
Ponos i predrasude Jane Austen,<br />
adaptacija, ovog puta romana suvremenog<br />
pisca Iana McEwana (ina~e dosta<br />
prevo|enog i u nas), i to fabularno<br />
prili~no vjerna adaptacija. Ova posljednja<br />
konstatacija naravno nije previ{e<br />
bitna za vrsno}u samog filma, ali mo`e<br />
biti indikativna s obzirom da film zadr-<br />
`ava tu`ni zavr{etak predlo{ka, isto<br />
kao {to upravo primjer ovog filma<br />
mo`e pokazati da kultivirani vizualni<br />
prosede sam po sebi nije vrijednost ako<br />
nije strukturiran u vremenitost filma,<br />
onu temeljnu distinkciju tog umjetni~kog<br />
medija spram slikarstva i fotografije.<br />
Stoga, primjerice, kompozicijski dora|ene,<br />
a koloristi~ki rasko{ne slike engleskog<br />
ljeta nipo{to nisu tek same sebi<br />
svrha ve} su klju~ tuma~enja filma kao<br />
pri~e o svojevrsnom izgubljenom raju.<br />
I zaista, od po~etnih kadrova aristokratske<br />
ladanjske pala~e gledatelj biva<br />
izlo`en slikovnom predstavljanju arhetipa<br />
ljeta, {to smje{tanje radnje u to godi{nje<br />
doba samo ~ini dramatur{ki plauzibilnijim.<br />
Nalazimo se tako u ambijentu<br />
zelenog svijeta par excellance, a<br />
sofisticirani dijalozi i romanti~ne natruhe<br />
zapleta koji }e se, izgleda, usredoto~iti<br />
na ra|anje ljubavne veze Cecilije<br />
Tallis, privla~ne i samosvjesne aristokratske<br />
k}eri (Keira Knightley) i<br />
Robbiea Turnera, nao~ita ter inteligentna<br />
kuhari~ina sina dru{tveno legitimiranog<br />
oxfordskim studijem (James<br />
McAvoy) samo upotpunjuju ugo|aj komedije<br />
i to one romanti~ke forme u kojoj<br />
svoje mjesto s lako}om dobivaju i tipizirani<br />
likovi, poput plemi}ke matrone<br />
osjetljivih `ivaca, razma`ene djece i<br />
prijetvornog tvorni~ara slatki{a kao<br />
prili~no jasnog alazona s potencijalom<br />
da bude smetnja sretnom ostvarenju<br />
126<br />
veze. Kao pravi }e se protivnik stvaranju<br />
para otkriti me|utim junakinjina<br />
mla|a sestra Briony (u obli~jima triju<br />
glumica sukladno trima vremenima<br />
pri~e, Saoirse Ronan kao trinaestogodi{nje<br />
Briony, Romole Garai koja ju<br />
utjelovljuje kao osamnaestogodi{njakinju<br />
i Vanesse Redgrave kao, u epilogu,<br />
sedamdesetsedmogodi{njakinje na kraju<br />
o~ito uspje{ne knji`evne karijere, karijere<br />
koja je pak najavljena na samom<br />
po~etku filma, kada ona dovr{ava svoju<br />
prvu dramu). Brionyna }e vizura nakratko<br />
gledatelju ponuditi sliku dvoje<br />
potencijalnih ljubavnika u sukobu pokraj<br />
fontane kada se, kako vidimo, otkriva<br />
Robbieva nasrtljiva seksualna priroda.<br />
Publika }e me|utim potom isti<br />
doga|aj vidjeti ponovno, iz druge, impersonalne<br />
vizure i shvatiti ga kao sastavni<br />
dio zavodni~kog rituala u koji je<br />
prodrla neugodna zbilja (slu~ajno puknu}e<br />
skupocjene vaze kao, u kasnijoj<br />
perspektivi, simboli~ka najava onog {to<br />
}e do}i), a takav }e postupak ponavljanja<br />
odre|enih fabularno klju~nih ili<br />
osjetljivijih trenutaka iz druge vizure<br />
redatelj ponoviti jo{ nekoliko puta prislanjaju}i<br />
se, na op}oj razini, specifi~noj<br />
tradiciji raslojavanja klasi~nog narativnog<br />
stila, a opet unutar op}ih<br />
okvira filmskog klasicizma, tradiciji<br />
bogatoj remek-djelima mo`da upravo<br />
zbog trajne strukturne napetosti balansiranja<br />
na rubu stilsko-pripovjedne paradigme<br />
kojoj pripada. Takav postupak<br />
pridonosi odmicanju filma od komi~kog<br />
modusa a s obzirom da dvostrukost<br />
perspektiva ukazuje na podru~je<br />
relativizma, nesigurnosti, neodre|enosti<br />
i slu~aja. Uostalom, scena prepoznavanja<br />
koja dovodi do zatvaranja junaka<br />
la`no optu`enog za seksualni napad otkriva<br />
se kao ironijsko krivo prepoznavanje.<br />
Kada se to la`no prepoznavanje<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
dogodi negdje otprilike nakon ne{to<br />
vi{e od sredine filma, Okajanje }e se i<br />
markiranim stilskim postupkom, dugim<br />
zatamnjenjem razdijeliti na dva dijela<br />
a ono {to }e gledatelj vidjeti itekako<br />
napu{ta ugo|aj komedije. Naravno,<br />
disparatnost ugo|aja pa i cijepanje pri-<br />
~e nisu nikakvi razlozi za pokudu, posebno<br />
ne ako od umjetni~kog djela<br />
o~ekujemo ne{to vi{e od zadovoljavanja<br />
najni`ih eskapisti~kih potreba, a to<br />
o~ekivati moramo da bi se djelo uop}e<br />
i moglo legitimirati kao umjetni~ko. U<br />
ovom slu~aju {tovi{e, redatelj Wright,<br />
kao i scenarist Christopher Hampton,<br />
pokazali su zavidno umije}e naslu}ivanja<br />
sveop}e propasti. Ne zanemariv{i<br />
poznatu ~injenicu da je gotovo nemogu}e<br />
posti}i tmuran zavr{etak iz vedre<br />
radnje, oni su prvu polovinu filma,<br />
prete`ito komi~kog ugo|aja, pro`eli signalima<br />
neugode, posebno ne`eljenim<br />
koincidencijama, po~ev{i od ve} spomenutih<br />
razbijanja vr~a na studencu i<br />
prikaza istog doga|aja iz dviju vizura<br />
gdje se ona prva koja taj doga|aj predo~uje<br />
kao nelagodan otkriva pogre{-<br />
nom nekima, ali ne svima, do prili~no<br />
nedvosmislenih seksualnih aluzija u<br />
odnosu tvorni~ara ~okolada i mlade<br />
ro|akinje (koja }e postati `rtvom napada)<br />
te, naposljetku, do slu~ajne zamjene<br />
pisama kada junak oma{kom po{alje<br />
lascivnu poruku koju onda Briony pro-<br />
~ita. Imamo tako stalan osje}aj da nikad<br />
nije odve} daleko demonski svijet i<br />
da bi stvari u svakom trenutku mogle<br />
po}i nakrivo {to se naposljetku i dogodi,<br />
te shva}amo da, ako se prva polovina<br />
Okajanja mo`e generi~ki prispodobiti<br />
komediji, onda je rije~ o onoj fazi<br />
komedije koja je manje utopijska a vi{e<br />
arkadijska (pa odatle va`no mjesto koje<br />
dobivaju tajna i skrovita mjesta, jezerca<br />
i zabitni {umski puteljci), gdje je ko-
Change language