53/2008 - HFS

hfl_53.qxp 2008-04-18 11:07 Page 28
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 53, str. 26 do 29 Paulus, I.: Prou~avanje hrvatske filmske glazbe
Rondo
glazbu koja se redovito (za potrebe specijaliziranih koncerata,
pa i onih na otvorenjima Pulskog filmskog festivala) izvodi
iz kopiranih rukopisa ili prijepisa.
U potrazi za izvorima: partiture
Sudbina notnih izdanja »klasi~ne« glazbe u Hrvatskoj jo{ se
vi{e prenosi na filmsku glazbu. Prava su rijetkost tiskane partiture
poput Brkanovi}eve za dokumentarni film Uspavana
ljepotica, a i ona je objavljena tek zato {to ju je skladatelj
pretvorio u simfonijsku pjesmu »Trogirska katedrala« (sre-
}om, s minimalnim izmjenama). Do filmskih se nota najlak-
{e dolazi uz pomo} samih skladatelja. Tako je Glazba s ekrana
uglavnom nastala zahvaljuju}i ~itanju rukopisnih partitura
(jo{ jednom puno, puno hvala Arsenu Dedi}u, Alfiju Kabilju
i An|elku Klobu~aru koji su imali toliko povjerenja da
mi posude svoje jedine originalne rukopise, te gospo|i Meliti
Kraus koja mi je povjerila rukopisnu ostav{tinu Vladimira
Krausa-Rajteri}a).
Ponekad sam dolazila do fragmenata partitura (npr. za crtane
filmove Pal~i} i Crvenkapica koje mi je pokazao Miljenko
Prohaska), pa ~ak i {tampanih odlomaka glazbe iz filmova
(@ivan Cvitkovi} je rado isprintao pojedine brojeve iz
Golikova Tko pjeva zlo ne misli), a ponekad koncertne ina-
~ice filmske glazbe (uz »Trogirsku katedralu« Ive Brkanovi-
28
}a, dobila sam i Varijacije za Emu za dva glasovira koje mi je
samoinicijativno poslao skladatelj, Silvije Bombardelli, a
koje su nastale na temeljima glavne glazbene teme filma
Koncert Branka Belana). I to je bilo sve. Odnosno, bilo je nemogu}e
prona}i (ili ja nisam dovoljno duboko tra`ila?) partiture
svih filmova koje sam analizirala, pa sam analize radila
»skidaju}i« teme po sluhu i nastoje}i, {to sam bolje mogla,
rekonstruirati partituru.
Zato se pokazalo da su sami filmovi, odnosno njihove videosnimke,
bili klju~ni za pisanje knjige o hrvatskoj filmskoj
glazbi. Do njih sam dolazila zahvaljuju}i velikoj susretljivosti
Hrvatske kinoteke — naro~ito Vjekoslava Majcena, Zorana
Lhotke i, naravno, Mate Kukuljice. Jednako su susretljivi
bili u Zagreb filmu. Doista, bez pomo}i Hrvatske kinoteke
i Zagreb filma knjiga Glazba s ekrana ne bi postojala.
Filmovi su, naravno, sadr`avali zvu~nu stazu, pa su slu`ili
kao nadomjestak za »~istu glazbu« snimljenu na nosa~u zvuka.
No mo`da je i bolje da su okolnosti onemogu}ile preslu-
{avanje filmske glazbe bez filma — jer filmska glazba je mi-
{ljena za film, pa slu{anjem bez gledanja promaknu va`ne
stvari. Na primjer, ako se neka tema pojavi na odre|enom
mjestu ili ako su negdje upotrijebljeni specifi~ni akordi, to
nije mogu}e u potpunosti objasniti iz same glazbe, kao je {to
je mogu}e u slu~aju glazbe za koncertni podij — filmska se
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 53/2008.