hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:07 Page 7 Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 5 do 7 Peterli}, A.: Studij filma na Odsjeku za komparativnu knji`evnost 4. Sredinom 1990-ih osniva se stru~ni ~asopis Hrvatski filmski ljetopis, koji stru~njaci ne ignoriraju (kao {to je to bio ~est slu~aj s ~asopisom Filmska kultura). I, napokon, u petom razdoblju sve }e, barem na neko vrijeme, ostati na jednome, a to je kolega Nikica Gili}, no vjerujem da ne}e biti problema u filmologiji na Odsjeku za komparativnu knji`evnost. Osnovao se i doktorski studij u kojem je film ravnopravan segment, {to je dobro, jer bi nam trebalo, primjerice, specijalista za povijest, za povijest hrvatskog filma, i tako dalje. U svjetlu najnovijih doga|anja u sveu~ili{noj zajednici pribojavam se, nadaju}i se da sam u krivu (premda naj~e{}e imam pravo u takvim stvarima), da bi mahnito po~etno odu{evljenje Hrvata nekim nametnutim idejama moglo imati posljedica u povr{nosti. No, ~ak i kada bi do{lo do najcrnjeg razvoja doga|aja u novim reformama i drugim trendovima, studij filmologije ne bi trebao pasti `rtvom takvih zbivanja. Predava~i s Odsjeka za komparativnu knji`evnost (\uro Novali}, Ante Peterli}, Pavao Pavli~i}) H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>. 7
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:07 Page 8 FILMOLOGIJA I KOMPARATISTIKA Nikica Gili} Zapa`anja o (filmskom) `anru 1 UDK: 791.2 Uvod Postoje li filmski `anrovi? Na jednoj se razini takvo pitanje mo`e doimati u potpunosti bespredmetnim. Ideja `anra, barem u zadnjih pedesetak godina, jedna je od naj~vr{}ih, a uz ideju autora mo`da i naj~e{}a `ari{na to~ka s pomo}u koje kriti~ari, filmska industrija, publika pa i filmski teoreti~ari i povjesni~ari govore o filmskom mediju i o filmskoj umjetnosti. 2 Bez ideje `anra, generacije i generacije filmskih znalaca te{- ko bi znale suvislo govoriti ne samo o pustolovinama Chucka Norrisa, Stevena Seagala, Jean-Claudea Van Dammea (reklamiranog i kao »Muscles from Brussels« /»Briselski mi{i- }i«/; Katz, 2001: 1407) i drugih vedeta B-produkcije, 3 nego i o stvarala{tvu nekih me|u ponajve}im velikanima filmske povijesti. Rije~ je, primjerice, o stvarala{tvu Alfreda Hitchcocka, Fritza Langa, Friedricha Wilhelma Murnaua, Howarda Hawksa, Johna Forda, Claudea Chabrola, Françoisa Truffauta, Yasujira Ozua, Akire Kurosawe, Kenjija Mizoguchija, 4 pa ~ak u odre|enom smislu i Godarda i Resnaisa ili, uostalom, protagonista tzv. Novog njema~kog filma. Bilo da stvaraju u relativno ~vrstom `anrovskom sustavu i u klasi~no-fabularnom okviru filmske industrije, ili u modernisti~koj klimi odmaka od dominantnih dru{tvenih normi, filmovi pobrojanih autora iznimno se ~esto referiraju na `anrovske konvencije te na `anrovsku tradiciju. Razumijevanje takvih filmova ne podrazumijeva stoga tek poznavanje filmova pojedinih `anrova, nego i poznavanje konvencija i postupaka {to tvore `anr kao nadindividualnu kategoriju percipiranja i razumijevanja pojedinog filmskog umjetni~kog djela, pa ~ak i kategoriju u`ivanja u pojedinom filmskom djelu (pri ~emu u`itak shva}amo u naj{irem mogu}em smislu, jer je taj fenomen prili~no razli~ito shva}an u rasponu od antike do, primjerice, psihoanaliti~ke teorije umjetnosti). Dakle, kada bismo autore kao {to su Hitchcock, Lang ili Ozu shvatili kao individualne genije koji su iz vlastite imaginacije isisali umjetni~ke vizije, s pravom bi nam se moglo prigovoriti da smo iz nekih ideolo{kih predrasuda ili izvanfilmskih razloga (neznanje?) reterirali u predznanstveno misti~no stanje govora u umjetnosti, starije i konzervativnije ~ak i od pozitivizma 19. stolje}a. Averzija prema `anru u okvirima govora o knji`evnosti nema takvu te`inu, ali vjerojatno ni u tom segmentu (`anru) govora o umjetnosti nije sasvim bezazlena. Napokon, ~ak i filmovi izrazito »meta`anrovski« usmjerenih autora, poput Jean-Luca Godarda (Do posljednjeg daha / A bout de souffle, 1960; Ludi Pierrot / Pierrot le fou, 1965; Alphaville, 1965...) ili Alaina Resnaisa (Stavisky, 1974; Moj ujak iz Amerike / Mon oncle d’Amérique, 1980; @ivot je roman / La vie est un roman, 1983; Ljubav do smrti / L’amour à mort, 1984...), upravo svojom dekonstrukcijom ili/i persifla`om `anra ~esto potvr|uju va`nost te kategorije za razumijevanje filmske umjetnosti. Isto se, dakako, mo`e re}i, ali ~ak i u ve}oj mjeri i za djela paradigmatskih postmodernista kao {to su Pedro Almodóvar (Sve o mojoj majci / Todo sobre mi madre, 1999; Pri~aj s njom / Hable con ella, 2002...), Jim Jarmusch (Pod udarom zakona / Down by Law, 1986; Tajanstveni vlak / Mystery Train, 1989; Mrtav ~ovjek / Dead Man, 1995...), ili majstor novije gotike (odnosno post-gotike) Tim Burton (Bubimir / Beetlejuice, 1988; Batman, 1989; Sanjiva dolina / Sleepy Hollow, 1999...). Ne tvrdimo, dakako, da su svi filmovi `anrovski, odnosno da su filmski medij ili filmska umjetnost nu`no definirani kategorijom `anra, ali ~ak i najosebujnija, najindividualnija djela ~esto nisu u zadovoljavaju}oj mjeri shvatljiva bez po- 1 Nastao na temelju izlaganja i rasprave na komparatisti~kom skupu, ovaj je tekst dopuna razrade problema izlo`enih u mojoj studiji »Modernizam i pitanje `anra« (u: Gili}, 2006). 2 O problemu `anra zanimljivo pi{e Rick Altman (vidi primjerice u Altman, 1999. i 2000). Koliko je slo`ena ova problematika svjedo~e i razmatranja Hrvoja Turkovi}a (2005), kao i pregledna studija Raphaëlle Moine Filmski `anrovi (Moine, 2006). Dakako, pripadnost `anru ne ograni~ava se na umjetni~ku komunikaciju, ba| kao {to pripadnost nekom `anru umjetni~ke komunikacije ne jam~i umjetni~ku vrijednost. 3 Nakon (manje-vi{e) definitivnog svr{etka borila~ke filmske karijere Norris je mla|oj hrvatskoj publici postao poznat u (tako|er trivijalnoj) borila~koj televizijskoj seriji Walker — teksa{ki rend`er, iznena|uju}e pro`etoj idajama New Agea, postmoderne epohe, kao i (u ameri~kom smislu »liberalnim«) vrijednostima ravnopravnosti svih rasa i spolova. Taj je Chuck Norris istodobno ma~o-ikona i postfeministi~ki junak. 4 Kada su se filmovi japanskih velikana pojavili na Zapadu, shva}eni su kao individualna (modernisti~ka) ekspresija, a znanja o ~vrsto}i japanskog `anrovskog sustava stigla su kasnije. Blistava recepcija animiranih filmova Hayaoa Miyazakija prethodila je podrobnijem upoznavanju s japanskom audiovizualnom industrijom (stripovi, animirani filmovi) i njenim sustavom `anrova, no sada je vremenski odmak bio bitno manji. 8 H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>.
Change language