53/2008 - HFS

hfl_53.qxp 2008-04-18 11:08 Page 56
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 53, str. 53 do 61 Vrban~i}, M.: Blade runner i film noir, ili problemi Stvari koja misli
U futuristi~kom film noiru, grad oslikava labirint, jo{ puno
slo`eniji, zamr{eniji nego u ameri~kim i europskim gradovima
sredinom 20. stolje}a. Grad budu}nosti, kao i sada{nje
metropole, labirintski se pru`a u virtualne svjetove i nove
tehnologije, kako je to ~esto opisano u cyberpunk fikciji
(Blade Runner je nastao u dosluhu sa cyberpunkom, ali isto
tako je postao jedna od najva`nijih referenca i inspiracija
cyberpunk fikcije) 5 . Samo {to nam Blade Runner dvadesetak
godina nakon svoje prve projekcije jo{ vi{e nego prije do~arava
dana{nje stanje globalizacije. Drugim rije~ima labirint,
napetost, film noir poprima danas nove razmjere. Tako u
Blade Runneru kao da smo neprestano na njihalu, izme|u
intimnog, unutarnjeg, subjektivnog i vanjskog, globalnog.
Glomazni Los Angeles budu}nosti ve} oslikava dana{nji svijet
globalizacije u kome se sve te`e i te`e orijentiramo. Zato
je Fredric Jameson 6 u svom mamutskom poku{aju da oslika
postmodernizam po~etkom 1990-ih upotrijebio izraz cognitive
mapping koji oslikava kako unutarnju tako i vanjsku nesigurnost.
Na kraju krajeva, u svijetu posvema{nje brzine, u
svijetu strelovitosti u kakav su se pretvorile sve na{e metropole,
metafora tog smirenog, {tafelajnog pogleda, koliko
god je nemogu}a (primordijalna fantazija), toliko se ~ini
nu`na ukoliko u svekolikoj brzini `elimo uvidjeti ono {to se
ponavlja, ono {to u carstvu razli~itosti, u bujanju razli~itosti
potro{a~kog dru{tva i roba zapravo ostaje isto.
Grad, metropola, futuristi~ki L.A., kako Jameson primje}uje,
uz kaoti~nost isto tako nudi hijerarhiju, klasnu podjelu
koja gotovo prelazi u feudalne razlike i koja se u arhitekturi
o~ituje u razlici izme|u visokog i niskog. Sustavi mo}i ponajbolje
su vidljivi u vertikali: Eldon Tyrell, korporativni mo}-
nici, bogati, imu}ni koji jo{ nisu napustili na{ zaga|eni planet
(koji smo nekad nazivali plavim) `ive u visinama, u penthousima,
na vrhovima, daleko iznad gradske vreve i polumra~nih
ulica. Ba{ kao u cyberpunk prozi, klasne razlike postaju
gotovo neizmjerive, cyberpunk fikcija opisuje posvema{nju
privatizaciju ili pretvorbu svega postoje}eg, od prirodnih
resursa i gena do raznih virtualnih svjetova itd. To rastakanje,
raslojavanje dru{tva dovodi u mno{tvu cyberpunk
vizije do onoga {to je Darko Suvin nazvao korporativnim feudalizmom,
do opisivanja momenata kad korporacija ima
mo} koja je sli~na monarhovoj, ali budu}i da ne postoji monarhija,
postoji mno{tvo monarha, mno{tvo virtualnih i urbanih
feuda. Jedna od takvih korporacija zasigurno je Tyrell
Corporation, koja proizvodi te gotovo savr{ene replikante.
Dolje, nasuprot bogatima, dolje u mra~nim, ki{nim, prljavim
ulicama koje toliko podsje}aju na izvorni film noir, tamo dolje
su siroma{ni, pauperizirani, »etni~ko sme}e«, mje{avina
rasa, orijentalci, Latinosi, Japanci, virtualni kauboji, autsajderi,
razni hibridi, sve u svemu potisnuta, odba~ena ljudskost
s ruba sustava, oni koji nisu imali novaca da se otisnu
na svemirska putovanja. Taj korporativni feudalizam, osim
{to se oslikava u svojoj la`noj moralnoj vertikali, bri{e stare
bur`oaske granice izme|u privatne i javne sfere. Za one koji
su dolje ionako vi{e nitko ne mari. Sve je demistificirano,
kodirano, pretvoreno u robu, razmjenu roba, kapitala, sve je
tr`i{te i sve }e biti tr`i{te, a onda kad nas ne bude bit }e mjenice
i poduzetni{tvo i kada poduzetnici nestanu. Takav je
mra~ni svijet cyperpunk fikcije i Blade Runnera.
Replikanti, ugra|ena sje}anja i femme fatale
Film noir, kao u latentnom snu, skladi{ti ~itav niz no}nih
mora proiza{lih iz korumpiranosti svijeta, nagle modernizacije,
neobuzdanog bujanja tr`i{ta, ratnih trauma. Ratne traume
i posvema{nja korupcija ~esto su u pozadini tih filmova
gdje je sve tr`i{te, gdje sve ima svoju cijenu: i prijatelji, i
bli`nji, i ljubav. U futuristi~koj pak verziji, prijatelji se proizvode.
U svijetu roba replikanti su gotovo savr{ena roba:
prijatelj koga se mo`e{ otarasiti, odbaciti kao plasti~nu {alicu
za kavu: njihov vijek trajanja ograni~en je na ~etiri godine.
Oni se reklamiraju, mogu biti savr{eni prijatelji: »prijatelju,
svuda oko nas su neprijatelji!«, »prijatelju, ja sam replikant,
tvoj prijatelj u svemirskim bespu}ima«, »upotrijebi
svog novog prijatelja kao neumornoga slugu, dizajniranog
specijalno za tvoje potrebe«. 7 Replikanata ima vi{e vrsta,
ovisi za {to nam trebaju: od osobnih sluga budu}eg kolonizatora,
jeftinih i u~inkovitih sluga tamo negdje u svemiru, do
programiranih ratnika, raznih modela za obranu ste~evina
izvanzemaljske kolonizacije itd. Modeli »nove generacije«
mogu biti i in`enjeri, konstruktori, `ene, seksualni roboti,
replikanti za sado-mazo predigre i ostale naslade. Oni se
mogu i dalje proizvoditi, a sami se jo{ ne mogu umno`avati
jer korporacija `eli kontrolirati njihov broj, njihovo kretanje
ba{ kao {to fordisti~ka industrijska traka name}e ritam radnicima,
podvrgava njihovu volju i tijelo ritmu ma{ine. Replikanti,
da bi bili {to vjerodostojniji, imaju ugra|enu i ljudsku
memoriju.
Tema gubitka memorije, sje}anja i na{ odnos prema tome jo{
je jedna va`na tema film noira koja pro`ima i Blade Runnera.
Prisjetimo se samo nekih filmova iz klasi~ne noir faze:
Neuspjeh (Crack-Up, Irving Reis, 1946), Negdje u no}i (Somewhere
in the Night, Joseph L. Mankiewicz, 1946), Opsjednuta
(Possessed, Curtis Bernhardt, 1947), Zamra~enje
(Blackout, Terence Fisher, 1954) — u svim tim filmovima
glavni protagonist pati od amnezije ili opravdane bojazni da
netko manipulira njegovim sje}anjem. Gubitak sje}anja zbog
stresa, ratne traume, mentalne bolesti ili manipulacije neke
mo}ne organizacije, kao tema klasi~nog noir perioda, mo`da
je najutjecajnija za neo-noir (Blade Runner i Dark City).
U Gradu tame (Dark City, Alex Proyas, 1998), isto tako futuristi~kom
film noiru, stranci, izvanzemaljci koji su zaposjeli
Zemlju, ne samo da ugra|uju sje}anja nego siju razne {ifre,
znakove kako bi se onaj koji tra`i, provjerava, uvjerio da
njegov `ivot ima neko upori{te u stvarnosti. Ali i te reference
mogu biti varljive, kao {to je to u Proyasovu filmu Shell
56
5 Brooker, Will (ur.), 2005, The Blade Runner Experience. The Legacy of Science Fiction Classic, London: Walllflower Press.
6 Jameson, F., 1990, Postmodernism, or, the Cultural Logic of Late Capitalism, London: Verso.
7 Kerman, J. (ur.), 1991, Retrofitting Blade Runner: Issues in Ridley Scott’s Blade Runner and Philip K. Dick’s Do Androids Dream of Electric Sheep?,
Bowling Green State University Popular Press.
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 53/2008.