Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
hfl_<strong>53</strong>.qxp <strong>2008</strong>-04-18 11:08 Page 124<br />
u 1980, u Sanderson, gradi} u zapadnom<br />
Teksasu, pokraj granice s Meksikom,<br />
gdje Llewelyn Moss (Josh Brolin)<br />
nailazi na mjesto obra~una {vercera<br />
drogom, gdje uz nekoliko trupala, {to<br />
ljudskih, {to `ivotinjskih, nailazi i na<br />
kov~eg s preko dva milijuna dolara.<br />
Eti~ki orijentir prona{av{i u narodnoj<br />
mudrosti »tko na|e, njegovo je«, Moss<br />
ostatak filma (i vlastitog `ivota) provodi<br />
bje`e}i od lovaca na spomenuti novac,<br />
poglavito nemilosrdnog psihopatskog<br />
pla}enika i ubojice Antona Chigurha<br />
(Oscarom nagra|eni Javier Bardem).<br />
Tre}i klju~ni lik, premda u radnji<br />
fizi~ki najmanje prisutan, {erif je Ed<br />
Tom Bell (Tommy Lee Jones), a ovu triangularnu<br />
narativnu osovinu podbo~uje<br />
nekolicina zna~ajnih sporednih likova<br />
(Mossova supruga Carla Jean, Bellova<br />
supruga Loretta i Carson Wells —<br />
jo{ jedan lovac na Mossa i novac, kojeg<br />
utjelovljuje Woody Harrelson, u istoj<br />
opravici u kojoj smo ga nedavno vidjeli<br />
u Altmanovu Posljednjem radioshowu,<br />
no ne{to slabije raspolo`en za pjesmu).<br />
Dijalo{ki minimalizam, tek sporadi~no<br />
kontrapunktiran stara~kim monolo{-<br />
kim `alopojkama {erifa Bella koji tuguje<br />
nad vremenom u kojemu `ivi, promjenama<br />
i ljudskom prirodom koju vi{e<br />
ne razumije, kao i gotovo potpun izostanak<br />
filmske glazbe, izo{travaju gledateljski<br />
fokus na vizualni aspekt filma,<br />
gdje Coeni (i njihov snimatelj Roger<br />
Deakins) visoko estetiziranim vizualnim<br />
stilom prevode poetsku dimenziju<br />
knji`evnog djela, uspijevaju}i na taj na-<br />
~in ostati bliski kako narativnoj, tako i<br />
poetskoj liniji koju knji`evni predlo`ak<br />
vu~e jo{ tamo od Yeatsova doba.<br />
A na Yeatsa se svakako valja vratiti, jer<br />
je Plovidba u Bizant poprili~no zahvalna<br />
osnova za tuma~enje filma, nagra-<br />
|uju}i spretnog tuma~a brojnim trenucima<br />
prosvjetljenja, istovremeno ga neprestance<br />
upozoravaju}i da je krajnje<br />
vrijeme da se odgovornima u Blitzu izbu{e<br />
gume na autu i nagura banana u<br />
auspuh. O ~emu, dakle, progovara Yeatsov<br />
poetski narator, netom pristigao<br />
u sveti grad Bizant? Njegova monolo{-<br />
ka lamentacija uspostavlja se du` dihotomijske<br />
osovine prirode i kulture (odnosno<br />
umjetnosti), pri ~emu je umjetnost,<br />
po pjesnikovoj procjeni, prirodi<br />
nadre|ena, besmrtna i vje~na, u bolnom<br />
kontrastu sa smrtno{}u ljudskoga<br />
tijela, koje je »trica« i »stra{ilo pti~je«.<br />
124<br />
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (<strong>2008</strong>), br. <strong>53</strong>, str. 102 do 138 Novi filmovi<br />
Po~etni stih »That is no country for old<br />
men« odnosi se na zemlju koju je pjesnik,<br />
otploviv{i u Bizant, za sobom<br />
ostavio, zemlju u kojoj vlada razuzdana<br />
priroda, »glazba putena«, i gdje »nitko<br />
ne mari / Za spomenike uma koji ne<br />
stari«, tj. za umjetnost. @elja Yeatsova<br />
naratora jest ovladati »umije}em vje~nosti«<br />
i, u potpunosti odbaciv{i prirodu,<br />
postati pjesni~kim prorokom. Napu{tanje<br />
prirode i potpun prelazak u<br />
umjetnost, dakako, implicira i prijelaz i<br />
iz `ivota u smrt — no tek fizi~ku, dok<br />
je `u|eno mjesto u metafizi~koj dimenziji<br />
osigurano.<br />
^emu tolika analiza Yeatsa, ta nismo<br />
ba{ svi ovdje s odsjeka za komparativnu<br />
knji`evnost!, ~angrizavo }e promrsiti<br />
filmofilni fizi~ar ili kakova pravnica<br />
me|u vama. Ni{ta zato, dragi moji,<br />
znate gdje su vam vrata. Mo`emo mi i<br />
bez vas.<br />
Zna~aj Yeatsova naratora za interpretaciju<br />
filma bra}e Coen postaje jasan ~im<br />
obratimo pozornost na uvodne kadrove,<br />
popra}ene nostalgi~nim monologom<br />
{erifa Bella koji se uspostavlja kao<br />
narator. Kao da preslikava Yeatsovu<br />
prvu lamentacijsku strofu, ali ironi~nim<br />
obrtanjem njegova jezi~no-slikovnog<br />
raskala{enog obilja, {erif jednostavnim<br />
rje~nikom pripovijeda o gorkim<br />
plodovima protoka vremena i sve<br />
neshvatljivijoj okrutnosti ljudske prirode.<br />
Davno je to bilo kad je {erif mogao<br />
ne nositi oru`je; mlade` koju Bell vidi<br />
nije uhva}ena u mre`u strasnih zagrljaja<br />
i razuzdanih nota, ve} zlo~ina. I {erif<br />
bi zato, poput Yeatsova pjesnika, htio<br />
otploviti iz te zemlje koja za stare nije,<br />
no pjesni{tvo/umjetnost nije njegova<br />
bran{a, ni bizantska gospoda `u|ena<br />
mu publika, pa mu preostaje tek da<br />
iskora~i iz tog brutalnog svijeta, stane<br />
sa strane i promatra... I iz prikrajka nenametljivo<br />
pripovijeda. Upravo zato ga<br />
je i jako malo u radnji filma, a simboli-<br />
~an je i trenutak kad, jo{ jednom prekasno<br />
stigav{i na mjesto zlo~ina, tra`i<br />
da zovu policiju, jer sam »nije na njihovom<br />
valnoj duljini«, upu}uju}i na gubitak<br />
veze s vlastitim pozivom (pa tako i<br />
sa svijetom). I, dok Yeatsov narator pribje`i{te<br />
od Mrkoga Kosca tra`i (i pronalazi)<br />
u umjetni~koj vje~nosti, mnogi<br />
gledatelj (i pokoja gledateljica) ustvrdit<br />
}e da je {erif Bell od pjesni~kog panteona<br />
dalje no Dennis Kucinich od Bijele<br />
ku}e. No, je li to uistinu tako?<br />
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S <strong>53</strong>/<strong>2008</strong>.<br />
Bellov umorni monolog od kojeg na samom<br />
po~etku dobivamo samo glas (bestjelesni;<br />
pjesni~ki, bo`anski!) tvrdim<br />
ju`nja~kim naglaskom glatko struji rasprostrtim<br />
teksa{kim pejza`om i zrcali<br />
ga okom svevide}e kamere. Odmah se<br />
pozicioniraju}i izvan/iznad svijeta prikazanoga,<br />
Bell se stavlja u poziciju sveznaju}eg<br />
(kripto)pripovjeda~a, fokalizatora<br />
radnje koji, dodu{e (ba{ kao i<br />
kod McCarthyja) tek sporadi~no, izranja<br />
u prvome licu, no budu}i da je i zavr{na<br />
rije~ njegova, mo`emo ustvrditi<br />
da je upravo on ta poetska instanca koja<br />
uokviruje, pa tako i (neprimjetno) vodi<br />
radnju filma. U tom smislu sve {to je u<br />
filmu izre~eno njegova je pri~a, njegova<br />
audiovizija svijeta. I tom dihotomijom<br />
izvrsno barata: dok mu je glas (jezik) u<br />
potpunosti prilago|en tvrdom, pravocrtnom<br />
i jednostavnom svijetu u koji<br />
zaranja, svoj umjetni~ki talent na{ pjesni~ki<br />
natur{~ik otkriva nam u (za film<br />
dominantnijoj) vizualnoj dimenziji svojeg<br />
pripovjeda~kog djelovanja, gdje je<br />
gotovo svaki kadar njegove pripovijesti<br />
umjetni~ka fotografija.<br />
No, za razliku od Yeatsova naratora<br />
koji se samoidentificira kao umjetnik<br />
(u nastajanju), i ~iji bogati jezi~ni izri~aj<br />
pr{ti pjesni~kim figurama i inim zavodljivim<br />
trikovima struke, pripovjeda~<br />
bra}e Coen skromno se predstavlja tek<br />
kao ~uvar zakona koji je, ~itav `ivot suo~avan<br />
s ljudskim zlom, zaglavio u prvoj<br />
strofi, a brod za Bizant (ili bilo<br />
gdje) nikako da pristane u Teksasu. Tako|er,<br />
izvr}u}i (i brutalnoj ameri~koj<br />
stvarnosti prilago|avaju}i) Yeatsov motiv<br />
bezbri`ne mladosti prepu{tene sladostrasti<br />
neokrnjenih ~ula, autori<br />
(McCarthy, Coeni, {erif Bell) ukazuju<br />
da je ljudska priroda, koju Yeats kudi<br />
tek zbog prepu{tanja »putenoj glazbi« i<br />
nemara spram umjetnosti, sposobna za<br />
daleko gore grijehe. Upravo ta pora`avaju}a<br />
i razorna spoznaja {erifu kao da<br />
prije~i da se makne iz prve strofe i ma-<br />
{ta o zla}anim granama bizantskim,<br />
pre{utno i {utnjom parafraziraju}i<br />
Adornovu tvrdnju da je nakon Auschwitza<br />
(tj. Holokausta) pisati poeziju<br />
(ne samo da je nemogu}e, ve} je i) barbarski<br />
~in. A za {erifa Bella ~itav svijet<br />
je holokaust u kojemu nema nikakvog<br />
utjecaja, i ~injenica da je pritom predstavnik<br />
zakona situaciju ~ini jo{ apsurdnijom<br />
i nepodno{ljivijom.
Change language