53/2008 - HFS

hfl_53.qxp 2008-04-18 11:07 Page 23
Hrvat. film. ljeto, Zagreb / god 14 (2008), br. 53, str. 16 do 25 Kurelec, T.: Hrvatski igrani film u europskom kontekstu
jeme dominacije Pra{ke {kole ne samo u hrvatskoj nego i u
cjelokupnoj kinematografiji tada{nje Jugoslavije. Zato, iako
je (osim mo`da spomenutih mogu}ih poredbi nekih elemenata
Zafranovi}evih i Fassbinderovih filmova) te{ko prona-
}i europske srodnike Pra{ke {kole, nju se ne mo`e razmatrati
samo u hrvatskim okvirima, jer je taj fenomen obilje`io
kraj 1970-ih, a dijelom i 1980-e, mo`da i vi{e u srpskoj no
u hrvatskoj kinematografiji.
Dodu{e relativno je brzo postalo jasno da se ne radi o cjelovitoj
tendenciji i da se ti autori bitno razlikuju (~ak i onda
kada me|usobno tijesno sura|uju, ponajvi{e kao koscenaristi
poput Grli}a i Karanovi}a), a i da se kod istog redatelja
izmjenjuju filmovi kod kojih je jednom nagla{eniji modernizam
i tra`enje originalnih i samosvojnih stilskih rje{enja, a
drugom klasi~nija naracija, ali mediji ponavljaju pri~u o toj
{koli, a prihva}aju je i sami filma{i koji su vjerojatno bili
svjesni da se ne radi ni o kakvom pokretu. Njihove su kolegijalne
i prijateljske veze povremeno rezultirale i suradnjom,
ali zna~ajniji im je bio zajedni~ki nastup koji im osigurava
lak{i pristup realizaciji igranih filmova no {to bi ga bilo tko
od njih kao mladi autor individualno mogao posti}i. Zato
puno govore o promjeni koju donose, pravom profesionalizmu
utemeljenom na vrhunskom filmskom obrazovanju, a te
teze prihva}aju i mnogi kriti~ari od kojih }e mnogi kasnije
uvidjeti da je i vrhunskog profesionalizma i visokih dometa
bilo i prije pojave te generacije.
Zbivanja 1980-ih
Osamdesetih godina »Pra`ani« su u naponu snage, pa tako
Grli}eva slojevita drama o ljubavi partizanskog junaka i potom
mo}nika s balerinom neposredno nakon Drugog svjetskog
rata Samo jednom se ljubi (1981) i znatno modernisti~kiji
U raljama `ivota (1984), gdje se efektno (nerijetko s komikom
koja ide do groteske) ispreple}u radnja TV-serije o
[tefici Cvek i `ivotne situacije njene autorice, a donekle i
Zafranovi}eva ekspresivna Ve~ernja zvona (1986), slojevitiji
i kriti~niji prikaz partizanske revolucionarnosti i njenih kasnijih
devijacija, pripadaju vrhu produkcije tog vremena.
Ipak fascinacija tim autorima vi{e nije tolika, ne samo zbog
sve ve}e svijesti o njihovim me|usobnim razlikama, nego i
zato {to neki ranije afirmirani autori ostvaruju iznimno vrijedna
djela poput ve} spomenutog Babajina Izgubljenog zavi~aja,
Ljubavnih pisama s predumi{ljajem Zvonimira Berkovi}a
ili Glembajevih, u kojima je Antun Vrdoljak uspio
prona}i rje{enje kako da Krle`ino dramsko djelo, koje je
izgledalo nemogu}im za filmovanje, ipak uspje{no ekranizira.
Najzna~ajnije je ipak da Zoran Tadi} — koji je 1970-ih postao
jedan od na{ih najboljih dokumentarista, dobitnik zna-
~ajnih ne samo jugoslavenskih nego i svjetskih nagrada —
kona~no uspijeva do}i i do re`ije cjelove~ernjeg filma (a i na
jugoslavenskom planu poziciju Pra{ke {kole uzdrmala je pojava
Slobodana [ijana u Srbiji i Emira Kusturice u Bosni i
Hercegovini). Na~in Tadi}eva debija pokazao je me|utim da
zazor od generacije kriti~ara hi~kokovaca kao filma{a nije jenjao
niti nakon vi{e od desetlje}a, jer je jedan od najboljih
hrvatskih filmova svih vremena — Ritam zlo~ina (1981) —
realiziran skromnim sredstvima u produkciji Filmskog programa
tada{nje TV Zagreb (urednik Nenad Pata) koji se ina-
~e nije bavio proizvodnjom i to u vremenu u kojem zakon
Ritam zlo~ina
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 53/2008.
23