53/2008 - HFS

hfl_53.qxp 2008-04-18 11:08 Page 143
NOVE KNJIGE
UDK: 791.32(049.3)
Ton~i Valenti}
Filozofski arhipelag suvremenog filma
Stephen Zepke, Cesare Casarino, Alexander Horwath, Akira Mizuta Lippit,
2007, Vizualni kolegij: zbornik/reader, preveli Vedran Pavli} i Tanja Vrvilo,
Zagreb: Multimedijalni institut, ISBN 9537372022
Tekstovi u kojima se ispreple}u filozofski i filmolo{ki pristup
filmu nisu osobito ~esta pojava u nas, pa je stoga ve} i
svako objavljivanje knjige koja se podjednako referira na suvremenu
filmsku i filozofsku produkciju uglavnom iznimka,
a ne pravilo. U izdanju Multimedijalnog instituta nedavno je
objavljen zbornik sa ~etiri teksta u kojima se na razli~ite na-
~ine govori o nekim filmskim fenomenima i autorima, od
Kubricka, Deleuza i Tscherkasskog pa sve do suvremenog japanskog
filma. Tekstovi su u osnovi predavanja koja su autori
odr`ali u Zagrebu tijekom proteklih dviju godina i donekle
su razli~iti s obzirom na tematski horizont i interpretacijski
obrazac. U prvome od njih esteti~ar i teoreti~ar filma
Stephen Zepke ekstenzivno se bavi Kubrickovom 2001: odisejom
u svemiru kao nekom vrstom »predigre filozofiji budu}nosti«.
Zepkeovo je teorijsko polazi{te primjena Nietzscheovih
ideja na analizu Kubrickova remek-djela, s osnovnom
tezom kako je film nesvjesno utemeljen na onoj vrsti
nihilizma i ideje o nadvladavanju ~ovjeka koju mo`emo na}i
u Genealogiji morala, Volji za mo} ili pak u Tako je govorio
Zaratustra. Za Zepkea znanstvenofantasti~ni `anr je neka
vrsta ontologije budu}nosti koja govori primarno o budu}-
nosti ~ovjeka i tehno-znanstvenoj volji za istinom, pa je tako
tekst fokusiran oko poznate teze o nad~ovjeku koju autor
nadogra|uje analizom ra~unala HAL-a kao nekom vrstom
nad-stroja (Übermaschine). Poznata psihodeli~na i halucinantna
sekvenca prolaska, odnosno putovanja kroz Zvjezdana
vrata ovdje je interpretirana na filozofijski na~in kao
oblik restrukturiranja stvarnosti cijepanjem tijela i misli u
kojem dolazi do moderne dezintegracije subjekta, ~ime se
(nietzscheovskim terminima) prelazi iz stadija deve u stadij
lava.
Drugi tekst u zborniku predstavlja rad Cesarea Casarina,
ameri~kog teoreti~ara filma i vizualne kulture, u kojem postoje
neke podudarnosti sa Zepkeovim pristupom. Casarino
se, naime, zanima za ontolo{ku povijest filma, odnosno za
neku vrstu foucaultovske »ontologije interferencije« koja bivanje
smje{ta u postojanje. Tekst je uglavnom fokusiran na
Deleuzeove knjige o filmu (od kojih, vrijedi to spomenuti,
nijedna nije prevedena na hrvatski, kao ni ostatak njegova
opusa), preciznije na njegovu dvodijelnu studiju filma (slikapokret
i slika-vrijeme) koja nije filmolo{ka studija nego neka
vrsta taksonomije. Kako navodi Casarino, s obzirom da za
njega film ne ozna~ava primarno medij reprezentacije, to
nije ni povijest ni teorija filma u punom smislu te rije~i, pa
ona nije »interpretativni okvir za analizu filmskog teksta«.
Za Deleuzea rascjep nastaje upravo nastankom posve novog
tipa filmske slike, i upravo je to to~ka oko koje je koncentriran
Casarinov rad. Jedno od temeljnih pitanja koja se ~itatelju
ovdje postavljaju (a koje Casarino na`alost ipak ne doti-
~e) jest pitanje kako uop}e ispri~ati pri~u o filmu i kako pri-
Takav rascjep tijela i misli, odnosno upu}ivanja na izvjestan
oblik tjelesne refleksivnosti, predstavlja jednu od trendovskih
tema u suvremenim filmolo{ko-filozofskim interpretacijama:
dovoljno je prisjetiti se knjige Alexandra Garcíe
Düttmanna o Viscontiju, sa simptomati~nim podnaslovom
Uvidi u krvi i mesu, objavljene 2006, u kojoj se putem analize
tjelesnosti na pomalo bizaran na~in dolazi do utopijskih
elemenata u Viscontijevim filmovima.
H R V A T S K I F I L M S K I L J E T O P I S 53/2008.
143