Leksikon_Licana

Kasumović
obavijestio po svojim glasnicima sveto Vaše
Veličanstvo, izgubio sam radi kršćanske vjere
dvije svoje pokrajine, jednu naime imenom
Krbava, a drugu imenom Lika, te od jednog
gospodstva spadoh na to da nemam gdje na
svojem hraniti ni uzdržavati svoju majku koja
me je rodila, nego je uzdržavam i hranim po
kućama drugih ljudi. Zato sam, premilostivi
gospodaru, zamolio prošle godine po svojim
odaslanicima sveto Vaše Veličanstvo da bi
mi se Vaše Veličanstvo smilovalo te mi odredilo
drugdje jedno mjesto gdje bih smjestio
svoju majku i hranio je do njezine smrti, a ja
želim osobno služiti Vašem Veličanstvu na
ovoj turskoj krajini dokle živim.« Postao je
vlasnik Medvedgrada na Zagrebačkoj gori,
a posjedovao je još Rakovec u Križevačkoj
župi i Lukavec u Turopolju. Nakon pogibije
posljednjeg Jagelovića u strahovitom porazu
od Turaka kod Mohača 1526., u Hrvatskoj
dolazi do velikih previranja i rata za prijestolje
između Ivana Zapolje i Ferdinanda
Habsburškog. Hrvatski su se velikaši podijelili
u dvije struje. On se priklonio onoj koja je bila
uz Habsburga. Na saboru u Cetinu (Cetigrad)
31. XII. 1526. i 1. I. 1527. izabran je za hrvatskog
kralja Ferdinand Habsburški. Na povelji
o izboru novog kralja je između ostalih i
njegov pečat i potpis, kao i pečat Kraljevine
Hrvatske: šahovsko polje sa 64 kocke. U samoj
ispravi spominje se dvadeset i jedan predstavnik
hrvatskog plemstva. Nastavio je nesmiljenu
borbu protiv Turaka. Godine 1527.
ponovo je izabran za bana, a iduće je godine
dva puta sa svojim četama prodro do Udbine
te sudjelovao u bitki kod Belaja (grad između
Mrežnice i Korane). Kod Belaja je Turcima
nanesen težak poraz, a on je teško ranjen, no,
preživio je. Kao ban i jedan od najsposobnijih
ratnika svoga vremena u ovom dijelu
Europe ušao je i u narodnu pjesmu. Anonimni
ga pjesnici spominju kao lukava i neustrašiva
borca. Umro je iznenada, najvjerojatnije od
upale pluća, u rujnu 1531. u Medvedgradu.
Sahranjen je u crkvi Majke Božje Remetske,
u Remetama kod Zagreba. Sestra Jelena dala
mu je postaviti nadgrobnu ploču s njegovim
grbom i latinskim natpisom. U istoj su crkvi
ranije pokopani Pavao Zrinski (1514.) i Janus
Pannonius, tj, pjesnik Ivan Česmički (1472.).
Remetski su pavlini iz nepoznatih razloga
1768. Uklonili njegovu nadgrobnu ploču.
LIT.: D. Pavličević: Povijest Hrvatske, Naklada P.I.P.
Pavičić, Zagreb, 1994. – Znameniti i zaslužni Hrvati 925 –
1925., August Cesarec, Zagreb, 1990. – P. Grgec: Hrvatski
Job šesnaestog vijeka ban Ivan Karlović, Hrvatsko književno
društvo svetog Jeronima, Zagreb, 1932. – J. Karakaš:
Mačevi, topovi, muze i popovi, Nova knjiga Rast, Zagreb,
2004. – Z.Tomičić: Hrvatski ban Ivan Karlović 1485. –
1531., Lička revija, Gospić, 2005. br. 5, str. 10. J.K.
KASUMOVIĆ, Ivan, klasični filolog i
povjesničar književnosti, (Mezinovac kraj
Perušića, 1.1.1872. – Zagreb, 12.XI.1945.).
Klasičnu gimnaziju završio 1893. u
Gospiću, a studij klasične filologije 1898. na
Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu; doktorirao
1900. radom iz filozofije. Od 1897. predavao
u zagrebačkoj realnoj gimnaziji, 1905-14.
i 1918-19. bio docent za rimsku književnost
na Filozofskom fakultetu, a 1924-26. i 1927.-
29. prosvjetni inspektor; od 1929. do umirovljenja
1937. bio je načelnik Prosvjetnog odjeljenja
Savske banovine. Bio je redoviti član
JAZU od 1915. Objavljivao je znanstv.
radove o nar. običajima u Lici, poslovicama
iz Like (Vienac, 1894; Pobratim, 1896), o prijevodima
nar. pjesama na latinski, o dubrovačkim
pjesnicima za franc.okupacije i prije
ilirskoga preporoda (Školski vjesnik, 1900;
Vijenac, 1902). Većinu radova s područja
starije hrv. književnosti i folklora, iz prošlosti
Dubrovnika i dubrovačke književnosti,
pionirske radove iz naše paremiologije
te radove u utjecaju klas. pjesnika na dubrovačke
liričare tiskao je u izdanjima JAZU.
Važan prinos dao je i leksikografskim istraživanjima,
kao i popularizaciji klas.filologije,
prikazima i ocjenama stručnih knjiga domaćih
i stranih autora (Nastavni vjesnik, 1900,
1902-15).
153