Leksikon_Licana

Budak
Križanić, Zagreb, 1938. – Na veliki petak, Zagreb, 1939.
– Rascvjetana trešnja, I-IV, Zagreb, 1939. – Musinka,
Zagreb, 1941. – Ratno roblje, I-II, Zagreb, 1941-42. –
Na vulkanima, I-II, Zagreb, 1941. – Privor.Vučja smrt,
Zagreb, 1941. – Kresina, Zagreb, 1944. – Gospodin Tome,
Zagreb, 1944. – Hajduk, Zagreb, 1945. – Izabrana djela,
I-III, Zagreb, 1990. – Ratno roblje, SHK, Zagreb, 1995. –
Bazalo, Zagreb, 2004.
LIT.: Lj.Marković, Pripovjedački rad Mile Budaka,
Hrvatska revija, 1932., 8. isti – Romani M.Budaka Hrvatska
prosvjeta, 1940. 5-7 i 8-10. – Mile Budak: pjesnik i mučenik
Hrvaske, Spomen-zbornik o stotoj godišnjici rođenja, 1888-
1988, Barcelona-München 1990. – D. Horvatić, Mile Budak
i njegovo Ratno roblje, u knj. Nepostojeći hrvatski pisci,
Zagreb-Sisak 1993. – D. Jelčić, Predgovor, u knj.M.Budak,
Ognjište, I, SHK, Zagreb, 1995. – K. Nemec, Povijest hrvatskog
romana, II, Zagreb, 1988. – M.Falski, Identitet iz Krvi
i zemlje, Republika, 2004., 7-8. M. Šicel
Preuzeto iz: Hrvatska književna enciklopedija, Leksikografski
zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2010., 1. (A-GI), str. 233.-
234., ur. Velimir Visković
BUDAK, Pero, pjesnik, prozaist i dramski
pisac, (Trebinje BiH, 21. VI. 1917. – Zagreb,
4. XII. 2008.).
Gimnaziju završio u Zagrebu; studirao je
medicinu i glumu. Glumačku je školu završio
1942. Kao glumac djelovao je u HNK-u
u Zagrebu do 1950, potom je bio redatelj u
Gradskome kazalištu Komedija (1950-53) te
direktor Zagrebačkoga dramskog kazališta
(1953-70). Od 1970. do umirovljenja 1981.bio
je direktor Nakladnoga zavoda MH.
Prvu zbirku pjesama (Lipe su procvale) objavio
je 1953. i potom kontinuirano objavljivao
stihove, pripovijetke, romane, slikovnice, priče
i pjesme za djecu. Posebno se istaknuo dramskim
stvaralaštvom. Napisao je libreta Pun
pogodak (1966) i Tko uspije, taj dobije (1969). U
pjesničkom izričaju nadahnjuje se lirskom nar.
poezijom, ugrađujući u tu stiliziranu formu
motive iz stvarnoga svijeta. Piše jednostavne
stihove u kojima humornim doživljajem ljudi
među kojima se kreće progovara životnim optimizmom,
čak i o prolaznosti, sumnji i osjećaju
usamljenosti. Uporabom nar.doskočica, uzrečica
i poslovica, Budak sa stilom i motivima
izdvaja iz glavnih smjerova hrv. poezije. Iako
je objavio desetak zbirki pjesama, u hrv.književnosti
prepoznat je prije svega kao dramski
pisac. Objavio je petnaestak drama, komedija,
»veselih igara« i lakrdija. Jedan je od najviše
izvođenih dramskih autora, posebice prvih
dvaju njegovih kaz. djela: drame Mećava (1954)
i komedije Klupko (1955). Mećava se i tematikom
i stilskim obilježjima nastavlja na tradicionalnu
hrv.dramsku produkciju sa sadržajima iz
seskoga života: od Starčevićeva Selskog proroka
do dramskih tekstova P. Petrovića Pecije
te naturalističkih eksperimenata S. Tucića i
J.Kosora. U opisu soc. odnosa između tradicionalnoga
i novoga na selu i sukoba strasti
među ljudima, Budak se u Mećavi koristi bogatstvom
ličkoga folklora (nar.uzrečice i potrebe,
unosi u radnju različite običaje i sl.). Govor
likova ima dijalektalna obilježja sredine u kojoj
se drama zbiva. Folklor je naglašeno prisutan
u svim Budakovim dramama o seoskim sredinama,
kao i humor i optimizam (Žedan izvor,
1968. i Nakot Balabana, 1970). Komedije Klupko
(1955) i Tišina! Snimamo! (1961) također su smještene
u ličke seoske prostore. Kao pripovjedač
istaknuo se romanom Karanova sofa (1990),
gdje donosi sagu o imućnoj seosko-građanskoj
porodici iz Like u rasponu od druge pol.
XX.st. do suvremenosti, a ličko selo tema
je i romana Nailaze vode (1966). Zagrebačke
64