You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Šulentić<br />
F. Burgera, A. L. Mayera… Za vrijeme studija<br />
boravio je mjesec dana u Parizu (1913.) gdje<br />
će nakon povratka kući navraćati i boraviti<br />
još sedam puta. Iz 1930., s jednog od tih<br />
posjeta, potječe njegova znamenita slika Place<br />
de Tertre. »Šulentićev razvoj počinje u doba<br />
pojave ekspresionizma i kubizma u Hrvatskoj.<br />
Izlaže u ‘Proljetnom salonu’ radove koji imaju<br />
stanovita formalna obilježja tih smjerova, ali<br />
njegova snažna ličnost prevladala je svaku<br />
pomodnost.« (M.P.) Putovao je mnogo i<br />
radio neumorno. Prošao je cijelu Europu<br />
uzduž i poprijeko, bio u Sjevernoj i Južnoj<br />
Americi, radoznalost ga je odvela u Afriku,<br />
ali je najradije slikao u svojoj zemlji. I sam<br />
je jednom zgodom rekao: »Da me tko pita<br />
gdje bih najradije slikao, odgovorio bih: u<br />
Lici ili Turopolju.« U povodu obilježavanja<br />
stote obljetnice njegova rođenja, Matko Peić<br />
u Večernjem listu od 4. travnja 1993. piše o<br />
cjelokupnom Šulentićevu opusu, a o njegovu<br />
odnosu prema Lici kaže: »… Jedan drugi<br />
trenutak u kom je Šulentić gotovo provalio iz<br />
uobičajenog folklornog motiva u samu dubinu<br />
čisto likovnog shvaćanja pikturalnog kromatizma<br />
jest njegov slikarskom tehnikom skroman,<br />
ali zato likovnim, našim originalnim<br />
duhom raskošan akvarel Likota. To remekdjelo<br />
Šulentić je ostvario slikarskom sintaksom<br />
u kojoj se nalaze dostojanstvena monumentalnost<br />
i neka gorka gordost kao ona u<br />
književnoj sintaksi njegovog ličkog srodnika<br />
Ante Starčevića. Pogledamo li Šulentićev<br />
slikarski opus, opažamo da je razmjerno<br />
malo slikao svoj rodni zavičaj Liku. Istina,<br />
naslikao je Likotu i još ponešto. No recimo<br />
odmah sljedeće: Ako je malo slikao Liku<br />
kao motiv, zato je većinu onoga što je radio<br />
slikao ličkim izrazom. Jest, nije slikao Liku,<br />
nego je slikao Likom! Zato u njegovim<br />
slikama nećete naći pejzaže Bruvna i Crnog<br />
Dabra, ali ćete pojedine specifične njihove<br />
oznake kao monumentalnost, kompaktnost<br />
– naći na Šulentićevim slikama koje prikazuju<br />
zgradurinu u Alžiru, zidovlje na kanalu<br />
u Amsterdamu, razvaline i boje Via Apia u<br />
Rimu. U tim afričkim i europskim panoramama<br />
i vedutama naći ćete na trenutak gorostasnost<br />
oblika koji se propinju i mrklinu boja<br />
koje mumljaju njegovim ličkim zavičajem. A<br />
Šulentić nije slikao Velebit kao planinu, naslikao<br />
je njim inspiriran zaista nešto do kurioznosti<br />
velebno…« Šulentić je radio i kao<br />
nastavnik na srednjim školama, a predavao je i<br />
na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.<br />
Bio je skroman i jednostavan čovjek, marljiv<br />
i uporan u radu. Bio je natprosječno visok i<br />
lako ga se moglo uočiti i u najvećoj gužvi.<br />
Stanovao je na Ksaveru, tihom zagrebačkom<br />
kvartu. U golemom opusu koji je stvorio<br />
dominiraju portreti i pejzaži. Među njegovim<br />
slikama povelik je broj onih koje predstavljaju<br />
najveće domete hrvatskog modernog<br />
slikarstava uopće, primjerice Kasna jesen<br />
(1913.), Autoportret (1915., 1926. i 1963.), Iz<br />
Maksimira(1915.), Čovjek s crvenom bradom<br />
(1916.), Portret dr. Stjepana Peleca (1917.), Portret<br />
arhitekta Pičmana (1926.), Sto stuba (1964.),<br />
Stara svjetiljka (1966.), Ampirska ura (1968.),<br />
Napušteni brod (1969.), Raspeće (1971.)…. Vrlo<br />
291
Change language