You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Krznarić<br />
2. banskoj regimenti. Nadređeni izvještavaju<br />
da ne može podnositi ratne napore i mole<br />
da mu se odredi druga služba. Tada vrši<br />
službu dvorskog kapelana. Do 1797. dvorski<br />
je kapelan u Schönbrunnu. Obolio je<br />
od pomrčenja uma. Poslije o njemu nema<br />
podataka. U književnom radu prevladava<br />
pjesničko stvaralaštvo u kojem prigodničarski<br />
slavi Josipa II. i njegovo vrijeme.<br />
Danas je poznato osam njegovih epskolirskih<br />
pjesmama, prigodnicama. U dvjema<br />
slavi plemiće koji su odlikovani (Joso<br />
Malenica, Pjesma Crnogorcem i vojvodi Filipu<br />
od Vukasović), u trima opisuje zbivanja za<br />
vrijeme rata Austrije i Turske, tri su pjesme<br />
vezane uz prijatelja Josipa Keresturija, slavi<br />
rod njegove žene, Arbanase, zatim oplakuje<br />
smrt žene pa smrt prijatelja. U djelu Radost<br />
Slavonije nad grofom Antunom Jankovićem od<br />
Daruvara, tri dijela (258 strofa), piše o ranjenoj<br />
vili Slavoniji, a u radnju upliće i klasične<br />
motive, veliča Dubrovnik. Spas vili i staru<br />
slavu donosi Janković. U spjevu Katarine II.<br />
i Josipa II. put u Krim, u trinaest dijelova u<br />
slavljeničkom zanosu opisuje njihovo putovanje<br />
kopnom i morem. Slavi rusku caricu,<br />
austrijskoga cara i ruski narod. Djelo u<br />
cjelinu povezuje ideja istjerivanja Turaka iz<br />
Europe. Uz djelo je i prepiska Krmpotića sa<br />
Stullijem i drugi komentari pisani njemačkim<br />
i latinskim jezikom. U djelima se osjeća<br />
utjecaj literature, klasične, narodne pjesme<br />
i Kačića i posebice dubrovačkih književnika<br />
(Gundulić, Đurđević) i Kanižlića.<br />
Iako rođeni ikavac piše ijekavicom, deseteračkim<br />
ili osmeračkim stihom. U djelima<br />
se prepliću klasični motivi i slavenska ideja<br />
povezana s idejama hrabrosti i borbenosti.<br />
U svoje je vrijeme bio poznat i čitan pjesnik,<br />
danas ga spominjemo kao epigona. Bio je<br />
poznavatelj jezičnih pitanja svoga vremena,<br />
posebice pitanja grafijskog ujednačavanja.<br />
Zalagao se za prihvaćanje slavonske grafije<br />
(š-sh, ž-x, č-cs, ć-ch, đ-gj) kao jednostavnije.<br />
Ponudio se Ugarskoj kraljevskoj kancelariji<br />
da će sam preraditi Stullijev rječnik na<br />
slavonsku grafiju. Josip II. ga je imenovao<br />
1872. članom komisije za ujednačavanje<br />
dubrovačke grafije sa slavonsko-dalmatinskom<br />
(uz M. Lanosovića, A. Mandića i J<br />
Stullija; komisija se sastala početkom 1873. u<br />
Beču). Bio je najoštriji protivnik Stulliju koji<br />
je zagovarao dubrovačku grafiju.<br />
DJELA: Joso Mallenica posavshi vlastelin banatski, Beč,<br />
1783. – Viteška pisma od glasovitoga vojvode kneza<br />
Dibranina Musa Arbanasa, Beč, 1785. – Pisma xalosna<br />
na uspomenu blagorodne gospoje Antice, rodjene Arbanas,<br />
Beč, 1786. – Radost Slavonije nad grofom Antunom<br />
Jankovićem od Daruvar, Beč, 1787. – Katarine II. i Josipa<br />
II. put u Krim, Beč, 1788. – Pjesma Cernogorcem izpievanai<br />
vojvodi Filipuod Vukassovich, Beč, 1788. – Pjesma voevodama<br />
austrianskim i rosianskim, Beč, 1789. – Cvil i suzedjetinske<br />
nad umirajuschim roditeljom, Beč, 1794.<br />
LIT.: Krešimir Georgijević: Hrvatska književnost od 16.<br />
do 18. stoljeća u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, Matica hrvatska,<br />
Zagreb, 1969., 256 – 258. – Mihovil Kombol: Povijest<br />
hrvatske književnosti do preporoda, Matica hrvatska,<br />
1961., 375 – 378. – Antun Djamić: Joso Krmpotić, pjesnik<br />
i član pravopisne komisije u Zborniku radova o Marijanu<br />
Lanosoviću, Osijek, 1985., 99 – 113., Vlasta Markasović:<br />
Doprinosi Jose Krmpotića integritetu hrvatske književnosti<br />
XVIII. stoljeća, godišnjak Matice hrvatske, Vinkovci,<br />
8(12), 1990., str. 117 – 128. – Jure Karakaš: Mačevi, topovi,<br />
muze i popovi, Rast, Zagreb, 2004. 77 – 83. V.G.P.<br />
KRZNARIĆ, Zvonimir, arhitekt i urbanist,<br />
(Berovo, Makedonija, 2. VI. 1938. – Zagreb,<br />
23. VI. 2011.).<br />
Sin je Stjepana Krznarića iz Dabra kod<br />
Otočca i Katarine rođ. Kiš. Osnovnu školu<br />
i gimnaziju pohađao je u Zagrebu. Na<br />
Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu diplomirao<br />
je 1963. U Urbanističkom institutu<br />
Hrvatske u Zagrebu (1963. – 1994.) radio je<br />
na izradbi prostornih planova općina (Zadar,<br />
1967., Obrovac, 1967.), turističkih naselja<br />
(Babin Kuk, 1969., Tučepi, 1969., Petrčane-<br />
Diklo, 1970.), urbanističkih projekata stambenih<br />
naselja (Zeleni dol u Zagrebu, 1972.),<br />
lječilišta (Daruvar, 1975., Lipik, 1977.) i nacionalnih<br />
svetišta (Marija Bistrica, 1993.).<br />
Koautor je projekta za Nacionalnu i sveučilišnu<br />
knjižnicu (1979. – 1994.) i Krematorij<br />
185
Change language