Leksikon_Licana

Pejnović
DJELA (izbor): Srednja Lika – socijalnogeografska transformacija,
Centar za kulturu - Muzej Like, Gospić, 1985, str.
187. – Istra, Južno hrvatsko primorje - Dalmacija, u: Veliki
atlas Hrvatske (ur.I. Borovac), Mozaik knjiga, Zagreb, 2002,
str. 281 – 287, 301 – 335. – Zapadna Hrvatska: socijalnogeografska
preobrazba u drugoj polovini 20. stoljeća, SKD
Prosvjeta i Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 2009, 1
– 100. – »Gospić: geografski položaj, razvoj i suvremene
značajke grada«, u: Gospić: Grad, ljudi, identitet, (Holjevac,
Željko ur.), Zagreb - Gospić : Institut društvenih znanosti
Ivo Pilar, 2013., 13 – 59.
LIT.: »Dane Pejnović«, http://www.licke-novine.hr/vrime/
vremeplov.htm (posjećeno 24.08.2017.). »Dane Pejnović«,
https://www.pmf.unizg.hr/_download/repository/CV_D_
Pejnovic.pdf (posjećeno 24.08.2017.). I.B.
PEJNOVIĆ, Grga, pedagog i publicist,
(Smiljansko Debelo Brdo, 10. IV. 1915. –
Zagreb, 13. VI. 2002.).
Sin je Frane i Ike rođ. Rudelić. Osnovnu
školu pohađao je u Smiljanu, gimnaziju u
Gospiću, Filozofski fakultet u Zagrebu. Kao
srednjoškolski profesor počeo je objavljivati
razne osvrte, a najzapaženiji tekst iz toga
doba bio je Šime Starčević u službi Bogu i hrvatskom
narodu u zborniku Lički grudobran 1940.
Za vrijeme NDH radio je u Državnom izvještajnom
promidžbenom uredu, Odjelu za
književnost. Surađivao je u listovima i časopisima:
Nedjelja, Hrvatski narod, Spremnost i
Hrvatska revija. Uređivao je srednjoškolski
časopis Hrvatska mladost zajedno s prof.
Nikolom Matijevićem. Dolaskom komunista
na vlast, osuđen je na 15 godina prisilnog
rada. Vrhovni sud 1954. snizio mu je
kaznu na 9 godina. Poslije robije nije se
mogao zaposliti u Hrvatskoj pa odlazi u
Bosnu (Bugojno) gdje radi 10 godina na
gimnaziji i ekonomskoj školi. Povratkom
u Zagreb 1964., zaposlio se u časopisu
Veritas i gimnaziji franjevaca konventualaca.
God 1967. dolazi u Nadbiskupsku klasičnu
gimnaziju (Malo sjemenište) gdje je radio 25
godina tj. do mirovine. U doba komunizma
svoje literarne radove objavljivao je u časopisima
Veritas i Marulić pod pseudonimom:
Smiljan Velebit. Nakon uspostave samostalne
Hrvatske povremeno je surađivao u mjesečniku
Vila Velebita, gdje je opisivao sjećanja
na razne povijesne događaje. Jedan od najpotresnijih
njegovih tekstova je Božić u rudniku
u kojem se prisjeća robijanja u rudniku
Raša i Božića 1950. godine. »Nas četvero,
moja žena, dva sina i ja čekali smo Božić
na četiri strane: žena na odjelu za tuberkulozu
u Bolnici časnih sestara u Zagrebu,
stariji sinčić Josip Branimir kod sestrične u
Zagrebu, a mlađi Tomislav kod bake i djeda
u Debelom Brdu kraj Gospića. Moje misli
bile su s njima, a u duši sumnja da ćemo se
ikad svi skupiti uz božićni bor nekog budućeg
Božića. Tako se i dogodilo... I dok su u
katedralama svijeta i drage Hrvatske božićne
pjesme ujedinile milijune kršćanskih srdaca
i duša, pridružila im se pjesma robova iz
podzemlja, s petsto metara dubine rudnika
Raša u Istri.«
LIT.: Autobiografski podaci u Vili Velebita br. 28/1994.,
13. i 30/1995., 7. – G. Pejnović: Božić u rudniku – Vila
Velebita br. 28/1994., 13. – A. Tomljenović: Smiljan i okolica
(Brušane, Trnovac, Bužim), str. 181. A.T.
231