Leksikon_Licana

Maštrović
skiciranje. Skice, studije i nadahnuto zahvaćeni
motivi koje je nalazio u Posavini, Lici
i Primorju (potleušice, interijeri, bare, ili
likovi domaćih životinja: konj, guske, purani,
pilići) predstavljaju neposrednu vezu s prirodom
i inspiraciju za njegova najbolja djela.
Godine 1880. otišao je u Napulj i proveo u
Italiji skoro pola godine obilazeći znamenitosti.
Krstarenja po Podravini, Lici, Primorju
i Italiji djelovala su na njega osvježavajuće i
po povratku u München naslikao je mnoštvo
slika, primjerice Vršidba u Lici, Hrvatska
djevojčica u kukuruzu, U štali, Starica, Prizor iz
ličkog sela, Djevojke beru bundeve, Napuljski pastir,
Bošnjak na odmoru, Stari Ličanin, Ljetna idila,
Obrađivanje vrta, Vrt na otoku Capriju, Prizor iz
napuljske okolice, Guščarica na Savi… Njegova
najpoznatija slika svakako je Guščarica na Savi
koja se čuva u Modernoj galeriji HAZU-a, a
naslikao ju je po povratku iz Venecije. To je
jedna od rijetkih slika velikog formata, a radio
ju je u razdoblju od 1881. do 1882. Podosta
njegovih slika čuva se u Strossmayerovoj galeriji
u Zagrebu, među kojima je i Stari Ličanin.
Mašić se preselio u Zagreb 1884. kad su ga
pozvali i dali mu mjesto profesora crtanja u
novootvorenoj Obrtničkoj školi. Poslije je
otišao na sveučilište za učitelja risarske struke, a
1894. postao je ravnatelj Strossmayerove galerije.
U Zagreb je došao kao već slavan slikar
čije su slike izlagane u Parizu, Münchenu,
Beču, Berlinu, Budimpešti… i prihvaćen je
u svim krugovima koji su cijenili umjetnost.
Bogatiji Zagrepčani rado su od njega naručivali
slike jer je bio u modi, a i kritika ga je
uvažavala. Od poznatijih radova iz zagrebačke
faze svakako su Berba ruža u Bugarskoj, Đurđice,
Na obali Save, Ulaz u vrt palače Vranyczany, Prizor
kod Jasenovca, Trešnje, Ribe, Jabuke, Noćno putovanje
saonicama… Radio je i ilustracije za časopise
i knjige, a bavio se i teorijom. U Vijencu je
objavio nekoliko članaka o slikarstvu u kojima
naglašava vrijednost i ljepotu domaćih krajolika
kao izvorišta najrazličitijih motiva. Tim
je člancima obilježio i ulogu svog slikarstva
u hrvatskoj umjetnosti druge polovice XIX.
st. U posljednjem životnom razdoblju vid mu
je jako oslabio pa je rijetko izlazio u prirodu.
Uglavnom je ostajao u ateljeu, ponavljajući
ranije motive iz Like i Posavine, a olovkom
crtao uvijek jedan te isti lik žene. Doživio je
najveću nesreću koju jedan slikar može doživjeti:
potpuno je izgubio vid. Umro je u pedesetoj
godini života i sahranjen je u Zagrebu.
LIT.: I Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti
u novije vrijeme, HK, 1905., 1 – Zaslužni Hrvati XIX.
st., Rijeka, 1992. – J. Brunšmid: Nikola Mašić, Ljetopis
JA 1993., 18 –LJ. Babić: Umjetnost kod Hrvata u XIX st,
Zagreb, 1934. –– M. Peić: Nikola Mašić, Zagreb, 1958. –
isti: Nikola Mašić (u Likovna enciklopedija, svezak 3 Inj –
Port, Zagreb, 1964.) – J. Karakaš: Mačevi, topovi, muze i
popovi, Zagreb, 2004.
J.K.
MAŠTROVIĆ, Nikola, vojni zapovjednik,
osnivač kazališta u Otočcu, (Makarska, 1791.
– Beč, 1851.).
Na vlastiti zahtjev, na tragu hrvastkih
domoljubnih osjećaja, zatražio je premještaj
200