Leksikon_Licana

Došen
A. Paveliću poduži memorandum koji sadrži
ozbiljnu kritiku nekih aspekata vanjske i
unutarnje politike NDH. U memorandumu
se kritiziraju Rimski ugovori i njihove posljedice
(osobito demografsko uništenje hrvatskog
naroda u Dalmaciji), zahtijeva se rješavanje
pitanja Dalmacije i Hrvatskog primorja,
upozorava na stanje dvostruke vlasti u
državnoj upravi i vojsci, naraslu korupciju
i nestručnost u upravi, nezakonite postupke
u logorima i opći osjećaj pravne nesigurnosti.
Zahtijeva se reorganizacija i novi saziv
Sabora, poboljšanje stanja u upravi i vojsci
i puštanje iz logora svih koji su tamo nepravedno
zatočeni i zatvoreni. Reakcija je ubrzo
uslijedila u prosincu iste godine. Sabor je
raspušten, ali je Došen i dalje ostao na čelu
njegova Predsjedništva. God. 1944. imenovan
je vitezom. Iste godine je i umro. Osim
spomenute knjige iz hrvatske povijesti na
ruskom jeziku, za vrijeme boravka u emigraciji
objavio je Kratki pregled hrvatske povijesti za
južno-američki godišnjak Domobran. Najviše
njegovih tekstova objavili su Lički Hrvat i
Republikanska sloboda, ali je kao svestrano
obrazovana i društveno angažirana osoba,
Došen objavljivao i u drugim listovima:
Obrtnik (1885.), Glas Crnogoraca (1912.),
Jugoslavenska Dalmacija (1917.), Glas Slovenaca,
Hrvata i Srba (1918.), Slobodni dom (1924.), La
federation balcanique (1924.), Nova Hrvatska
(1942.), Poldan (1924.), Preporod (1943.), Ustaški
godišnjak, 1943. Teme kojima se bavio su iz
hrvatske, hrvatsko-srpske, globalne i regionalne
politike i kulture. Novinskim je tekstovima
vodio žučne polemike s političkim
protivnicima. Bez ikakve sumnje bio najveći
novinarski entuzijast i najangažiraniji lički
novinar na prijelazu iz 19. u 20. st., sve do
30-ih godina prošlog stoljeća.
LIT.: Vila Velebita - Zbornik za 1942., Književnici i
kulturni radnici Ličani, str. 98. – Arhiva Hrvatskog leksikografskog
zavoda Miroslav Krleža – P. Požar: Leksikon
povijesti novinarstva i publicistike (Split, 2001.) str. 164 –
Tko je tko u NDH, str. 96. – Hrvatski leksikon, I, (A-K),
str. 285. A.T.
DOŠEN, Vid, prosvjetiteljski i vjerski
pjesnik, (Tribanj podno južnog Velebita,
1719. ili 1720. – Dubovik kod Slavonskog
Broda, 6. IV. 1779.).
O njegovu se školovanju zna samo da je
stekao osnovna znanja kod popova glagoljaša
i da je zaređen za svećenika oko 1744.
kako bi mogao obavljati svećeničke dužnosti
po župama Ninske biskupije. Sebe je nazivao
Dalmatinom od mora velebitskoga. Nakon
izvjesnog vremena, uz dopuštenje ninskog
biskupa, otišao je u Križevce da bi uz svećeničke
obveze nastavio školovanje. Osim u
Križevcima, teološku naobrazbu stjecao
je još u Zagrebu i Gracu. U Zagrebu je, u
sjemeništu sv. Josipa, bio kapelan na zakladi
baruna Gothala istovremeno studirajući
(do 1749.) filozofiju u Isusovačkoj akademiji,
zatim godinu dana kanonsko pravo. Od
1750. do 1752. studirao je u Gracu spekulativnu
teologiju. Poslije završenog studija
u siječnju 1754. dobio je, na vlastito traženje,
otpust od ninskog biskupa i primljen
je u Zagrebačku biskupiju. Od kraja 1754.
do lipnja 1756. bio je kapelan u Požegi, a u
srpnju je postavljen za privremenog upravitelja
župe u Duboviku. Nakon dvije godine
imenovan je pravim župnikom. Crkveni su
inspektori u svojim izvješćima isticali njegovu
učenost, posebno iz moralne teologije i hvalili
njegovu bogatu knjižnicu. Godine 1769.
postao je profesor moralne teologije i direktor
Isusovačke akademije u Požegi zadržavajući
i dalje župničko mjesto. Nakon što
je Akademija ukinuta, vratio se u Dubovik
1776. U Požegi je upoznao prosvjetiteljski rad
isusovca J. Milunovića, ali su ga na prosvjetiteljsko
djelovanje najviše potakli svakodnevni
i prisni kontakti sa seoskim svijetom.
Zadnje tri godine života dosta je pobolijevao.
Pokopan je u kapeli sv. Stjepana u
susjednom selu Glogovici gdje mu je đakovački
biskup A. Mandić postavio nadgrobnu
ploču. U književnost ulazi za vrijeme polemika
oko Relkovićevog Satira iliti divjeg
93