You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Devčić<br />
grupe. Nakon akcije povukao se sa svojim<br />
ljudima na Velebit. U potjeri koju su organizirali<br />
žandari i vojska poginuo mu je brat<br />
Stjepan, jedina žrtva te akcije. Zajedno s<br />
bratom Krunoslavom s Velebita se spustio<br />
u Cesaricu gdje su se izvjesno vrijeme skrivali,<br />
potom su noću brodicom doplovili do<br />
Paga, a potom dospjeli u Zadar k ustaškom<br />
povjereniku Anti Brkanu koji je organizirao<br />
njihov bijeg u Italiju 29. X. 1932. Skrasili<br />
su se na Liparima, u logoru gdje su nastavili<br />
s vojničkim uvježbavanjima. Tu je 12.<br />
VIII. 1935. imenovan vojnim zapovjednikom<br />
logora i zapovjednikom tamošnjih dviju ustaških<br />
satnija. Nakon osam godina provedenih<br />
na Liparima, prebačen je u proljeće 1940. u<br />
Toscanu, u mjesto Greve. Kada je 2. IV. 1941.<br />
u Pistoji osnovan ustaški logor, imenovan je<br />
zamjenikom zapovjednika. Nakon proglašenja<br />
NDH, vratio se s Pavelićem u Zagreb.<br />
Imenovan je ustaškim povjerenikom za Liku.<br />
Kad su se u Liku vratili Jurica Frković i Juco<br />
Rukavina, Pivac je postao povjerenik Vlade<br />
za općinu Karlobag. Osnovao je Trinaestu<br />
ustašku bojnu koja se često sukobljavala s<br />
partizanima i u narodu je bila poznata kao<br />
Pivčeva bojna. Bio je i zapovjednik logora u<br />
Pagu koji je djelovao oko dva mjeseca 1941., a<br />
bio je poznat po nevjerojatno lošim uvjetima<br />
(goli kamenjar), gdje su stradali brojni zatočenici.<br />
Kraj rata dočekao je u činu bojnika.<br />
Početkom svibnja 1945. povukao se preko<br />
Slovenije u Austriju s ostalim ustaškim dužnosnicima.<br />
Izbjegao je izručenje jugoslavenskim<br />
vlastima. Iz Austrije je emigrirao u Argentinu.<br />
LIT.: N. Bićanić: Vila Velebita, Zagreb, 1991. – Tko je tko<br />
u NDH, Minerva, Zagreb, 1997. <br />
J.K.<br />
DEVČIĆ, Krunoslav, ustaški pukovnik,<br />
(Lukovo Šugarje, 3. VI. 1914. – Kalnik, 9.<br />
II. 1944.).<br />
Još kao mladić pristupio je ustaškom<br />
pokretu pod utjecajem starijeg brata Ivana<br />
zvanog Pivac. Sudionik je Brušanskovelebitskog<br />
ustanka. U napadu na žandarmeriju<br />
bio je u grupi s Pivcem i Venturom<br />
Baljkom. Prenosio je propagandni materijal<br />
i oružje (eksploziv) iz Rijeke za akciju<br />
u Brušanima. Bio je teklić (kurir) između<br />
ustaških punktova Zadar – Rijeka – Lastovo.<br />
Nakon brušanske akcije prebacio se 18. X.<br />
1932. u Zadar, odakle se nakon kraćeg zadržavanja<br />
prebacio u ustaški logor Bivegno u<br />
Italiji gdje se usavršavao u vojnim vještinama<br />
s ostalim ustaškim emigrantima. Odlukom<br />
Glavnog ustaškog stana (GUS) u svibnju<br />
1934. unaprijeđen je u čin ustaškog časničkog<br />
namjesnika. Postupno je napredovao pa je u<br />
logoru u Liparima postao zapovjednik Druge<br />
ustaške satnije. Kad je proglašena NDH,<br />
zatekao se u logoru Greve te se brzo prebacio<br />
u Zagreb te postao član Poglavnikove<br />
tjelesne bojne (poslije nazvane PT zdrug).<br />
Kao pripadnik elitne postrojbe sudjelovao<br />
je u brojnim akcijama protiv partizana. Od<br />
1943. bio je na čelu Prve bojne Prve pukovnije<br />
PTS (Poglavnikovog tjelesnog sdruga) te<br />
vodio borbe protiv partizana u Hrvatskom<br />
zagorju i na Kalniku. Poginuo je pri zauzimanju<br />
Ludbrega. Posmrtno je unaprijeđen u<br />
čin ustaškog pukovnika i dobio naslov Viteza.<br />
LIT.: N.Bićanić, Vila Velebita, Zagreb, 1991. – Tko je tko u<br />
NDH, Minerva, Zagreb, 1997. <br />
J.K.<br />
87
Change language