You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Kreković<br />
povijesti, među kojima su 63 portreta hrvatskih<br />
knezova i kraljeva od Porge 620. do<br />
Stjepana Tomaševića 1463. nažalost nije<br />
sačuvan. Uoči rata, bježeći pred nacizmom<br />
došli su u Zagreb i sa sobom donijeli sve<br />
slike jer je slikar želio u Zagrebu sagraditi<br />
svoj atelje i galeriju. Kipar Ivan Meštrovići<br />
i slikar Jozo Kljaković, bojeći se konkurencije,<br />
jer su i oni bili okupirani nacionalnim<br />
temama, učinili su sve da ga onemoguće i<br />
uputili su ga političaru Vlatku Mačeku, koji<br />
je navodno bio u Beogradu. Spakirali su se<br />
sa svim slikama, Mačeka nisu našli, a kuća u<br />
kojoj su držali slike pogođena je bombom i<br />
izgorjela prilikom bombardiranja 6. IV. 1941.<br />
Srećom ostale su sačuvane fotografije nekih<br />
od tih djela. Vratili se u Zagreb i tu preživjeli<br />
rat. Tu je naslikao neke od svojih najboljih<br />
slika: Michelangelo, Beethoven, Tintoretto, J.<br />
Gotovac. Časni sud ULUH-a 29. VII. 1945.<br />
isključio ga je iz članstva s obrazloženjem<br />
da je bio poznati udvorica protežiran od<br />
ustaških vlasti, te da je portretirao Pavelića.<br />
Kreković je definitivno napustio Hrvatsku<br />
1946. godine, ne želeći se vratiti dok ona ne<br />
postane neovisna. Gotovo čitav život proveo<br />
je potucajući se po svijetu. Iz Jugoslavije je<br />
pobjegao u Italiju, potom je otišao u Švicarsku<br />
i vratio se u Pariz gdje je našao sačuvan atelje.<br />
God. 1948. uputio se i u Stockholm gdje je<br />
na poziv kralja Gustava V. portretirao njega<br />
i kraljevsku obitelj. Puno kasnije portretirao<br />
je i španjolski kraljevski par, Juana Carlosa i<br />
Sofiju. Francusku i Europu napustio je 1951.<br />
i otišao u Peru, gdje je već boravio nakon<br />
studija u Beču, jer je bio opčinjen kulturom<br />
Inka i njihovom baštinom. Između 1928. i<br />
1966. posjetio je Peru mnogo puta, te je<br />
njegov rad postao duboko prožet životom i<br />
umjetnošću naroda Inka, a slike prikazuju<br />
etnografske motive. U Peruu je živio od 1955.<br />
do 1960. i prihvatio ponuđeno državljanstvo.<br />
Počasni građanin grada Cuzco postao je 1966.<br />
i dobio zlatnu medalju grada. Velik uspjeh<br />
imala je njegova izložba u New Yorku 1955.,<br />
koju je za dva mjeseca posjetilo 126 000 posjetitelja.<br />
Sličan uspjeh imao je u Washingtonu,<br />
Bostonu, Philadelphiji, Madridu, Limi, Parizu,<br />
Barceloni i Beču. Kod prve izložbe u New<br />
Yorku energično je prosvjedovao kod organizatora<br />
koji ga je htio predstaviti kao jugoslavenskog<br />
slikara. Načinjen je kompromis i<br />
potpisan je kao Kristian Kreković, croato-peruvian<br />
painter. Na Palma de Maillorci stalno se naselio<br />
1960., sagradio veliku galeriju koja nosi<br />
njegovo ime Fundacion Museo Kreković i sa 150<br />
slika velikog formata darovao ju je Španjolskoj.<br />
Izložbu je otvorila španjolska kraljica 1981. i<br />
na otvaranju je rekla: Veličanstven muzej i veličanstvene<br />
slike. Većina izloženih slika nastala je<br />
u Peruu, gdje je izložbu u Limi 1958. otvorio<br />
sam predsjednik države. Ciklus slika kojim<br />
je zabilježio egzodus Hrvata nakon II. svjetskog<br />
rata i uspostave Titove Jugoslavije, nalazi<br />
se u sastavu spomenutog muzeja. Na slici.<br />
Exodus 20. stoljeća, među likovima prognanika<br />
svih rasa nalaze se autoportret Krekovića i<br />
portret njegove supruge u hrvatskim ličkim<br />
nošnjama. Kreković je ipak uspio upoznati<br />
Mačeka u emigraciji, ali, kako sam reče,<br />
susreli su se prekasno. Zanimljivo je da se<br />
uvijek potpisivao kao Pintor Croata ili Pintor<br />
Croata-Peruviano. U Hrvatskoj je bio prešućivan<br />
i stoga potpuno nepoznat. Nažalost<br />
nije dočekao dobivanje hrvatske putovnice<br />
181
Change language