Leksikon_Licana

Kovačević
dijete, odnosno kao osamnaesto dijete svoga
oca. Otac je bio bajeraš (obalni radnik) pri
utovaru i istovaru riječnih brodova, a mati je
bila pralja. Iako je odrastao u velikoj bijedi
bio je odličan učenik u nižoj i višoj pučkoj
školi, a zatim Učiteljskoj školi u Petrinji.
Pučku nižu i višu školu završio je u Sisku, a
učiteljsku u Petrinji 1913. Iste godine zaposlio
se u bosanskom gradiću Prnjavoru,
otišao u Šuicu, a odatle na bojišta I. svjetskog
rata, gdje je ostao gotovo tri godine.
Vratio se u Sisak, zaposlio u pučkoj školi u
Preloščici, ponovno u Sisku, a zatim nastavio
školovanje na Višoj pedagoškoj školi u
Zagrebu. Karijeru je nastavio u Čakovcu
(Učiteljska škola, Državna građanska škola)
i Varaždinu (Državna građanska škola).
Literarni put počeo je 1919. u Preloščici
suradnjom u Hrvatskoj njivi, a nastavio u
časopisima: Hrvatsko kolo, Književnik, Život
i rad, Suvremenik, Lički kalendar te novinama
Hrvatski dnevnik, Novosti, Vjesnik, Večernji list
i drugdje. Od 1935. postao je žitelj Zagreba,
gdje je predavao na Državnoj mješovitoj
građanskoj školi na Jordanovcu, potom VII.
nižoj mješovitoj gimnaziji i do kraja nastavničkog
puta na XII. Sedmogodišnjoj ženskoj
školi u Zagrebu. Bio je vrlo plodan pedagoški
i beletristički pisac između dva svjetska
rata, te jedan od najboljih humorista
i satiričara u hrvatskoj književnosti. Prve
knjige bile su pedagoškog sadržaja. U međuratnom
periodu napisao je više od stotinu
humoreski, satira, novela, crtica, pripovjedaka,
koje su prevođene na njemački, francuski
i češki jezik. Autor je više knjiga,
uglavnom u izdanju Matice hrvatske,
čiji je bio član suradnik i u upravi prvog
pododbora utemeljenog u Zagrebu 1905.
Najpoznatiji književni kritičari o njemu su
napisali da je bio najplodniji humorist i satiričar
između dva rata, široke humorističke
palete od duhovih šaljivih anegdota do jetke,
ogorčene i gorke satire. Mukotrpni život
svoje obitelji i Ličana u Sisku opisao je u
knjizi Od danas do sutra (1936.). U rukopisu je
ostavio više od pedeset neobjavljenih satira
i humoreski.
DJELA: Đačko učenje (Zlatar, 1926.) – Ideali naše omladine
(Čakovec, 1929.) – Pouke o jeziku za III. razred osnovnih
škola i Pouke o jeziku za narodne osnovne škole (u koautorstvu),
(1938.) – Narodna duša: satire i humoreske (1930.) –
Nasmijani pogledi: satire i humoreske (1931.) – Naši ljudi,
satire i humoreske (1932.) – Od danas do sutra (1936.);
Deputacija (1938.) – Čitanka za gradske produžne škole
(1942.).
LIT.: A. Kovačević: Od danas do sutra, Zagreb, 1936. – M.
Matovina: Znameniti ljudi sisačkog kraja – Pisac široke
humorističke palete, Sisački tjednik, Sisak, 26. V. 1994., 42.
- M. Greblo: Ličani u Sisku - Miroslav Matovina, novinar
i publicist, Vila Velebita br. 87 –88/prosinac 1999., 18. –A.
Tomljenović: Smiljan i okolica (Brušane, Trnovac, Bužim),
Istaknuti i ugledni Smiljančani, Zagreb, 2003., 173. – 174.
A.T.
KOVAČEVIĆ, David (stariji), visoki
krajiški časnik, političar i društveni djelatnik,
gospićki donačelnik, načelnik, predsjednik
Dobrovoljnog vatrogasnog društva,
prvi gospićki narodni zastupnik u hrvatskom
Saboru, (Smiljan, 19. st.).
Prvi put, kao poručnik, spomenut je
u svezi izvršavanja zapovijedi pukovnika
Johanna Pöcka o zabrani zvonjenja na Veliki
četvrtak, 1. IV. 1858. u pravoslavnoj crkvi
u Gospiću. Pukovnik Pöck je dao zapovijed
krajem ožujka 1858. da se u skladu s
168