Leksikon_Licana

Klobučar - rukavina pl. Bunić
člana JAZU-a, Odjela za likovnu umjetnost i
muziku, 1955. je doktorirao, a 1962. postao
redovni član JAZU-a. Dobitnik je nagrade
za životno djelo Vladimir Nazor. Umirovljen
je 1966. kao sveučilišni profesor. U njegovu
opusu je golem broj arhitektonskih ostvarenja,
a neka od njih zauzimaju antologijsko mjesto
u hrvatskoj modernoj arhitekturi, npr. vila
Spitzer, Novakova 15 Zagreb; vila Hirtzler-
Schwartz, Josipovac 16 Zagreb; vila Purčar,
Novakova 24 Zagreb; Vila Lukač, Goljak 5
Zagreb; vila Heinrich, Borošina 7 Zagreb; vila
Ladany, Nazorova 42 a Zagreb; vila Schőn,
Pantovčak 74 Zagreb; Muzej hrvatskih arheoloških
spomenika, Split te mnoštvo drugih
arhitektonski zapaženih radova.
LIT.: Problemi savremene arhitekture, Zagreb, 1932.
– V. Potočnjak: Arhitektura u Hrvatskoj 1888. – 1938.,
Građevinski vjesnik 8 (1939.) 4/5, str. 15 – Biografije novoizabranih
članova JAZU: Mladen Kauzlarić, Ljetopis JAZU
1952. 56, str 270. – Tomislav Premerl: Hrvatska moderna
arhitektura između dva rata, nova tradicija, Zagreb, 1990. –
Hela Vukadin Doronjga: 24 sta heroja Mladena Kauzlarića,
ukus međunarodnog Zagreba (katalog izložbe MGZ,
Zagreb, 2003.) – D. Radović Mahečić: Kauzlarić Mladen u
Hrvatski biografski leksikon, svezak 7, Zagreb, 2009. J.K.
KLOBUČAR, Ivan, major, (Donji Kosinj,
21.03.1820. – ?).
Boris Novković, opisujući rodovsko stablo
obitelji Klobučar, navodi kako je Ivan (Ivica)
Klobučar, major, oženio Francisku (Faniku)
Rukavina (iz Ogulina) u Trnavcu (vjerojatno
Trnovac kod Gospića) mjeseca srpnja 1842.
te kako je s njom dobio tri sina i dvije kćeri.
Za ovu biografiju značajni su sinovi: Wilhelm
(Vilim), general konjaništva i Viktor, general
topništva. Pojavljuje se kao kadet u Ličkoj
pukovniji 1836. i upravni potporučnik u
Otočkoj pukovniji sve do 1851., da bi se 1857.
pojavio kao upravni (adm.) natporučnik u
Banskom generalatu, drugoj banskoj pukovniji
sa sjedištem u Petrinji. Kao upravni kapetan
(satnik) u Slavonskom generalatu, Brodskoj
pukovniji sa sjedištem u Vinkovcima zabilježen
je 1860./61. U isto vrijeme se u istoj pukovniji
kao kadet pojavljuje i njegov sin Vilim.
Posljednji se put spominje u vojnim shematizmima
za 1868., u činu upravnog majora i
to u 9. Petrovaradinskoj pukovniji sa sjedištem
u Sremskoj Mitrovici. Bio je, uz vojnu
službu, zainteresiran i za poticanje i rad u
hrvatskoj znanosti, pa tako pronalazimo da se
u Zagrebu 16.IV.1850. ustrojava Društvo za poviestnicu
Jugoslavensku kojeg ustrojava veliki Ivan
Kukuljević Sakcinski, a podneske i članstvo za
ovo društvo u Otočcu zaprima upravo Ivan
Klobučar. Isto je tako, tada već kapetan, 1867.
darovao s pristojnim iznosom zakladu JAZU.
LIT.: Stjepan Pavičić: Seobe i naselja u Lici, JAZU, Zagreb,
1962. – Radoslav Grujić: Plemenski rječnik ličko-krbavske
županije po službenim podacima krajem 1915. godine – u:
Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena knj. XXI,
svezak 2, Zagreb, 1917., str. 273 – 364. – Matični list - Vilim
barun Klobučar, Zagrebačko domobransko zapovjedništvo,
Zagreb, 1918. – General konjaničtva Vilim barun
Klobučar, u: Naše pravice, Zagreb, 10.11.1910. – Prinesci,
u: Narodne novine, Zagreb, 19.12. 1867. – Narodne Novine,
31.05.1850. I.MC.
KLOBUČAR - Rukavina pl. Bunić, Viktor,
general topništva, (1845. – Rijeka, 1922.).
Brat generala Vilima. U mladosti je stupio
u vojsku Habsburške Monarhije, u kojoj je
napredovao od poručnika (1866.) do generala
topništva (1911.). Na poč. XX. st. zapovijedao
kolozsvárskim domobranskim okružjem,
a 1912. umirovljen na dužnosti predsjednika
Vrhovnoga domobranskoga suda u
155