You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Pavlović<br />
osnivanje Riječko-senjske nadbiskupije, što se<br />
i dogodilo 1969. Biskup Viktor Burić imenovan<br />
je prvim njezinim nadbiskupom, a Josip<br />
Pavlišić nadbiskupom koadjutorom s pravom<br />
nasljedstva. Nakon što je u skladu s novim<br />
propisima nadbiskup Burić zamolio papu<br />
da ga zbog visokih godina i slaboga zdravlja<br />
razriješi uprave nadbiskupije, Pavlišić je<br />
1973. postao najprije apostolskim administratorom<br />
Riječko-senjske nadbiskupije »sede<br />
plena«, a iduće 1974. godine preuzima on<br />
punopravno upravi nadbiskupije. Kao nadbiskup<br />
ordinarij i metropolit mnogo je i dalje<br />
radio na buđenju i odgoju duhovnih zvanja.<br />
Bogoslovsko sjemenište i Visoka bogoslovska<br />
škola otvoreni su ponovno 1966. Dana 5. I.<br />
1990. predao je upravu nadbiskupije novoimenovanom<br />
riječko-senjskom nadbiskupu<br />
dr. Antonu Tamarutu. Otada je kao umirovljenik<br />
živio u Rijeci, u zgradi Biskupskog<br />
doma. Zadnje mjesece života proživio je u<br />
Svećeničkom domu u Rijeci. O njegovom<br />
su biskupskom djelovanju objavljene dvije<br />
knjige: Neumorni radnik (Rijeka, 1988.) i Istini<br />
– Ljubavi – zlatni biskupski trag (Rijeka, 2002.).<br />
LIT.: Mile Bogović: Moji predšasnici biskupi u Senju,<br />
Otočcu, Krbavi, Modrušu, Vinodolu i Rijeci, Senj, 2017.<br />
M.B.<br />
PAVLOVIĆ, Boro, pjesnik, (Požega, 27. IV.<br />
1922. – Duga Resa, 7. IX. 2001.).<br />
Stric Ante Starčevića, Adam, imao je<br />
sina Matešu, gostioničara u Gospiću, čija<br />
se kći Milka, učiteljica u Ličkom Osiku,<br />
udala za Ivana Pavlovića, a njihov je sin<br />
Boro Pavlović, značajni hrvatski pjesnik.<br />
Otac mu je rodom iz Otočca gdje su mu<br />
preci doselili iz Kompolja. Kao dijete živio<br />
je u Sarajevu, a potom pretežno u Zagrebu.<br />
Dobar dio mladosti proveo je s bakom u<br />
Gospiću. Klasičnu gimnaziju te filozofski i<br />
pravni fakultet završio je u Zagrebu. Bavio<br />
se raznim poslovima te radio kao referent u<br />
više proizvodnih poduzeća, bio tajnik i urednik<br />
časopisa Arhitektura te stručne knjižnice<br />
Saveza arhitekata Hrvatske. Povjesničari književnosti<br />
daju mu važno mjesto eksperimentatora<br />
jezikom i autora koji je među prvima<br />
u hrvatskoj književnosti u poeziju uveo igru<br />
i običnost, sve do banalnih i trivijalnih tema.<br />
O tome jedan kritičar piše: »Pjevao je o neboderu<br />
i o hidrocentrali, o starcima zubima,<br />
vitaminima i plućima, u njegovim pjesmama<br />
bilo je mjesta za celer, peršin, luk i cvjetaču,<br />
složio je jednu dječju brojalicu, napisao<br />
pjesmu srni i borićima i upozorenje lovcima,<br />
zamolbu zapravo, da ne ubiju njegova jelena<br />
koji je tako dobar i koji dolazi k njemu kroz<br />
zeleno-žuti gaj. Pisao je i o ribama, zvijezdama,<br />
prehlađenom sv. Franji, o hrabrom<br />
hidalgu, Apašu Kamaču i zecu mjesecu. A<br />
pored svega o radosnoj ljubavi s voljenom<br />
Višnjom«. Takvim je pristupom demistificirao<br />
poeziju kao djelatnost, shvaćajući je kao<br />
obični posao i proizvodni rad jezika. To su kasnije<br />
prihvatili brojni pisci poput Ivana Slamniga,<br />
Zvonimira Majdaka, Alojza Majetića i dr.,<br />
a Pavlović je nazvan sljedbenikom glasovitog<br />
francuskog pjesnika Jacquesa Preverta,<br />
tj. hrvatskim Prevertom. Svoje shvaćanje poezije<br />
kao igre riječima oživotvorio je u brojnim<br />
slikovnicama za djecu. U književnosti se javio<br />
1940. a prvu zbirku pjesama Poezija, izdao<br />
je 1945. Objavio je mnogo knjiga, među<br />
kojima i Mrav, Srna, Slapovi boja i linija polivinila,<br />
227
Change language