Leksikon_Licana

Pavičić
PAVELIĆ, Lovro, veletrgovac i filantrop,
(Trnovac kraj Gospića, 5. VIII. 1844. –
Gospić, 13. V. 1906.).
Završio je trgovačku školu u Otočcu
nakon koje se vratio u Gospić gdje je otvorio
trgovačku radnju. Oženio se s Ivkom Kolak
s kojom je imao sedmero djece. Uskoro je
postao veletrgovac uspješno trgujući s raznom
robom od građe za kuću, preko duhana, kože
i krzna. Najznačajniji posao kojeg su radili
on i njegovi potomci bila je gradnja javnih
institucija nakon razvojačenja Vojne krajine.
Za sebe je izgradio veliku trgovačku kuću na
temeljima stare kule age Senkovića u Gospiću
koju je otkupio od vojnih vlasti. Sagradio je i
veliki parni mlin na Novčici radi kojega je bio
sagrađen i danas popularni bent. On i njegovi
sinovi bili su osnivači i aktivni sudionici brojnih
građanskih udruga u Gospiću. Dovoljno
je samo spomenuti da su on i sin mu Nikola
bili osnivači Prve ličke štedionice kao i Hrvatskog
parobrodarskog društva u Senju. Posebno je osnovao
i Zakladu da bi financijski potpomagao
obrazovanje svojih potomaka i drugih siromašnih
učenika. Bio je i društveno angažiran
član Skupštine Ličko-krbavske županije
1896. i član njene Verifikacione komisije kao
i član Ogranka Matice hrvatske u Gospiću
do smrti. Njegovi sinovi i kćeri bili su istaknuti
gospodarski, kulturni i politički djelatnici
u Lici i Hrvatskoj. Pokopan je u obiteljsku
grobnicu koju je izgradio istaknuti hrvatski
kipar Ivan Rendić.
LIT.: Ana Tomljenović: Gospićanin Lovre Pavelić i
njegova obitelj među najutjecajnijim građanima svoga
vremena, Gospić: grad, ljudi, identitet (ur. Željko
Holjevac), Zagreb-Gospić, 2013., 333 – 337. – Ivan Brlić:
Lička i senjske građanska društva 1835. – 1945., Zagreb,
2017., 120. I.B.
PAVELIĆ, Lovro, stomatolog i slikar,
(Zagreb, 13. I. 1904. – Zagreb, 2.III. 1984.).
Sin je Ante Pavelića, političara. U
Zagrebu je pohađao pučku školu i gimnaziju,
a na Sveučilištu u Berlinu studirao je
medicinu. Za doktora medicine zubarstva
promoviran je 1927. Na Stomatološkom
fakultetu radio je od 1962. do 1973. U
slikarstvu je samouk. Jedan je od osnivača
Likovne sekcije Zbora liječnika Hrvatske.
Slikao je pejzaže, portrete i mrtve prirode u
duhu postimpresionizma (Kupalište u Novom
Vinodolskom, 1930, Portret supruge, 1950.,
Mrtva priroda s cvijećem, 1954.). Osobitom
spontanošću odlikuju se njegovi crteži
(Stara kuća, 1932., Soba, 1933., Pejzaž sa starim
vrtom, 1934.). Prvi put je samostalno izlagao
u Zagrebu 1939. u novom umjetničkom
paviljonu, drugi put na Prvoj godišnjoj
izložbi hrvatskih umjetnika, u proljeće 1940.
Izlagao je 1963. i 1982. Kritika je isticala jak
slikarski talent mladog umjetnika i pohvalila
njegove slike u ulju, kao i crteže. Uspješno
je radio i s temperom, tušem itd.
LIT.: Lički kalendar, 1941., 107 – Enciklopedija hrvatske
umjetnosti, Zagreb, 1996. A.T.
PAVIČIĆ, Jure, književnik i doglavnik,
(Boričevac, 9. VI. 1906. – Rim, 10. II. 1946.).
Diplomirao je hrvatski jezik i književnost
na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavio
se raznim zanimanjima (neko je vrijeme bio i
financ), najviše novinarstvom, književnošću
i politikom. Kao hrvatski nacionalist, pravaš,
bliski suradnik A. Pavelića, često je dolazio u
sukob s jugoslavenskim vlastima. Dobar dio
života proveo je u progonstvu i po zatvorima
u kojima je napisao većinu svojih književnih
tekstova. Za vrijeme NDH bio je doglavnik
(od kolovoza 1943.) i ravnatelj državne
tiskare u Frankopanskoj ulici u Zagrebu.
U svibnju 1945. sklonio se u inozemstvo.
Pod nerazjašnjenim je okolnostima skončao
u hotelskoj sobi u Rimu, otrovan plinom.
Novinarskim i književnim radom počeo se
baviti još kao student. Surađivao je u Obzoru,
Jutarnjem listu, Zagorcu, Hrvatskom radiši, Ličkom
Hrvatu, sarajevskoj Svijesti, Hrvatskoj reviji i dr.
Bio je izdavač, urednik i suradnik hrvatskih
223