Leksikon_Licana

Starčević
narodnog zastupnika u Gospiću 1908., no
iste je godine, 18. XI., umro. Pokopan je u
Šestinama, u grob blizu Antinog. Javnost ga
je dugo poštovala kao mučenika za hrvatske
nacionalne ideale.
LIT.: Bežen Ante i Mataija Ivica, Ante Starčević, vodič kroz
život, djelo i ostavštinu, Državni arhiv u Gospiću, 2009., str.
20 – 21. A.B. i I.M.
STARČEVIĆ, Mato Vene, gradonačelnik
Zagreba, (1886.–1973.)
Sin je Mateše Starčevića (rođ.1858.),
gospićkog gostioničara i sapunara. Školovao
se u Pragu i Beču, gdje je završio klasičnu
filologiju i filozofiju (1911.), ali se razočarao u
prosvjetni poziv u kojemu je doživio i velike
neprilike. Tako je kao profesor gimnazije u
Požegi izbačen s posla zbog sukoba s ravnateljem
oko nastave hrvatskoga jezika. Tijekom
Prvog svjetskog rata upisao je i završio u
Zagrebu Pravni fakultet. Bio je u Zagrebu
sudac i izgubio posao jer je odbio osuditi
čovjeka zato što je vrijeđao kralja Aleksandra
i Jugoslaviju. Potom je odvjetnik pa predsjednik
Apelacionog suda u Novom Sadu,
a 1939., uspostavom Banovine Hrvatske
postao je gradonačelnik Zagreba i to ostao
do početka Drugog svjetskog rata 1941. Kao
HSS-ovac, bio je mirotvorac, a kao gradonačelnik
zalagao se za opismenjivanje građana,
izgradnju vodovodne mreže i kanalizacije,
nabavu zaliha hrane uoči Drugog svjetskog
rata. Skroman i nepotkupljiv, nije se uklopio
u ustašku vlast, pa je smijenjen s mjesta
gradonačelnika, a bio je ispitivan i zatvarankao
politički sumnjivac te se potpuno povukao
iz javnog života. God. 1929. oženio se
Ankom Moričić i s njom imao kći Vesnu
Starčević Durst, liječnicu koja je gotovo
cijeli radni vijek provela u Njemačkoj, te sina
Antu, poznatog kipara.
LIT.: Ante Bežen i Ivica Mataija: Ante Starčević – vodič
kroz život, djelo i ostavštinu, Gospić, 2009. – Anamaraija
Starčević Štambuk: Starčevićanski duh je gordost i hrvatski
ponos, Vila Velebita, br. 11.
A.B. i I.M.
STARČEVIĆ, Mile, političar, (Veliki Žitnik,
28. IX. 1862. – Zagreb, 10. III. 1917.).
Mlađi brat Davida Starčevića, završio
je pravo u Zagrebu 1889. i ispočetka radio
kao pripravnik u pisarnici Josipa Franka, a
odvjetnik je postao 1892. Bio je bliski suradnik
brata Davida i strica Ante. Isticao se političkim
i rodoljubnim djelovanjem u Stranci
prava, a bio je i zastupnik u Hrvatskom
saboru i njegov predsjednik. Nakon raskola
u Stranci prava ostao je uz strica, no nakon
njegove smrti, kad je vodstvo stranke preuzeo
Josip Frank, jedan je od utemeljitelja Čiste
stranke prava, 1895. Nezadovoljan njezinom
politikom, utemeljuje 1908. starčevićansku
Hrvatsku stranku prava koja se zalagala za
rješavanje hrvatskoga pitanja unutar Austro-
Ugarske. Nakon njegove smrti stranku je
preuzeo Gospićanin dr. Ante Pavelić – Tona
(zubar), koji se, zajedno s vođom Srba u
Hrvatskoj, Svetozarom Pribićevićem, priključuje
Narodnom vijeću te prihvaćaju suradnju
sa Srbijom i stvaranje Jugoslavije.
LIT.: Bežen Ante i Mataija Ivica, Ante Starčević, vodič kroz
život, djelo i ostavštinu, Državni arhiv u Gospiću, 2009., str.
21. A.B. i I.M.
STARČEVIĆ, Mile, kulturni djelatnik i
političar, (Gospić, 15. IX. 1904. – Buenos
Aires, 9. III. 1953.).
Studirao je filozofiju na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu
je i doktorirao 1932. obranivši disertaciju
Postanak Hrvatske stranke prava god. 1861. Zbog
svog negativnog odnosa prema karađorđevićevskom
režimu češće je zatvaran, a 1930. u
zatvoru je bio izvrgnut takvim mučenjima,
od kojih je do smrti nosio bolne posljedice.
Tridesetih je godina bio upravitelj Gradske
knjižnice u Zagrebu. Bio je vrlo aktivni djelatnik
te član uprave, a poslije i gospodarski
tajnik Matice hrvatske. Istaknuo se i u organiziranju
povećeg broja pododbora MH, koji su
u danima diktature bili kulturno i političko
okupljalište hrvatskih domoljuba. Uređivao
273