You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Došen<br />
politička je platforma protiv Mađara, ali i<br />
upozorenje na hrvatsku neslogu zbog koje<br />
su Hrvati dobri tuđe sluge, a loši svoji gospodari i<br />
zbog čega su u tadašnjoj državi bili u podređenom<br />
položaju. Mnogim argumentiranim<br />
člancima o gaženju hrvatskih ustavnih prava<br />
u Lici i objavljenim bezbrojnim dokazima o<br />
njima upozoravo je na politiku bana-mađarona<br />
Dragutina pl. Khuena-Hedervarya,<br />
njegovog nasljednika Teodora pl. Pejačevića<br />
i njihovih produženih ruku - ličkih župana:<br />
Bude Budisavljevića pl. Prijedorskog, njegovih<br />
nasljednikā Slavka pl. Cuvaja i Nikole<br />
Radivojevića. Upravo zbog srpskog pitanja<br />
došlo je 1907. do definitivnog raskola među<br />
gospićkim pravašima među kojima on, kao<br />
protivnik Starčevićevog nasljednika dr. Josipa<br />
Franka, prekida veze s Hrvatom te zajedno<br />
s drugim pravaškim disidentom, odvjetnikom<br />
Ivanom Gojtanom, pokreće Starčevićanac,<br />
novine Starčevićevog kluba u Gospiću, koje su se<br />
pojavile u četvrtak 17. I. 1907. Dvoje pravaških<br />
novina ipak nisu mogle opstati u tako<br />
maloj sredini, pa posljednji broj Starčevićanca<br />
izlazi u subotu 9. V. 1908. U Lici je bio biran<br />
za narodnog zastupnika Hrvatske stranke<br />
prava od 1914. do 1918. Poslije sloma Austro-<br />
Ugarske Monarhije bio je interniran godinu<br />
dana u Gospiću. Iza toga razvija živ rad za<br />
Hrvatsku republikansku seljačku stranku, ali na<br />
Starčevićevu programu. Poslije 1918., kao<br />
član HRSS-a, izabran je za zastupnika na<br />
izborima 1920., 1923. i 1925. U Gospiću je<br />
pokrenuo još jedan list; Lički Hrvat, Seljačko<br />
glasilo za politiku, prosvjetu i gospodarstvo, Glasilo<br />
ličkih organizacija Hrvatske seljačke republikanske<br />
stranke, kojemu je bio glavni urednik, a izlazio<br />
je 1922. do 1924. Godine 1924., kada je<br />
proglašena Obznana, imao je žestoki sukob<br />
s neprijateljskim plaćenicima, na njega je pet<br />
puta pokušan atentat, a kuća mu je demolirana.<br />
Za vrijeme Obznane na njegovu<br />
glavu raspisana je ucjena, iza koje je stajao<br />
Svetozar Pribićević, zato u siječnju 1925.<br />
odlazi u emigraciju u Italiju, gdje ostaje 6<br />
mjeseci. Iako u emigraciji, opet je izabran za<br />
zastupnika Hrvatske republikanske seljačke<br />
stranke. Za vrijeme tih izbora žandari su<br />
počinili krvoproliće nad seljacima u Stajnici<br />
kod Brinja i ubili 5 ljudi. Kada je Stjepan<br />
Radić odustao od Starčevićevog programa<br />
i potpisao sporazum Pašić-Radić, prekida s<br />
njim i u Zagrebu pokreće list Republikanska<br />
sloboda. List je izlazio od 1925. do 1927.<br />
(brojevi 1 do 73), od broja 19 promijenjen mu<br />
je naziv u Politička razmatranja. Nakon uvođenja<br />
šestosiječanjske diktature pristupa ustaškom<br />
pokretu. Uoči Brušansko-velebitskog<br />
ustanka, 1932., čiji je bio jedan od organizatora,<br />
ponovo odlazi u emigraciju u Italiju<br />
gdje se pridružuje A. Paveliću, zatim odlazi u<br />
Bugarsku gdje kao Pavelićev opunomoćenik<br />
surađuje s V.M.R.O i Vančom Mihajlovim,<br />
potom odlazi u Austriju, Mađarsku i nakon<br />
proglašenja NDH vraća se u Hrvatsku. Kao<br />
najstariji ustaški emigrant imenovan je 1934.<br />
počasnim pročelnikom Ustaškog doglavničkog<br />
vijeća, a 1942., u visokoj životnoj<br />
dobi, postaje prvi predsjednik Hrvatskog<br />
Državnog Sabora. Zauzimao je uglavnom<br />
počasne položaje, bez stvarnog utjecaja na<br />
vlast, ali je posjedovao svojevrsni moralni<br />
autoritet. Usprkos poodmaklim godinama<br />
i teškoj bolesti predvodio je skupinu saborskih<br />
zastupnika, koja je 30. XI. 1942. predala<br />
92
Change language