You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Rajčević<br />
raspoređen je u činu poručnika u 13. poljsku<br />
topničku pukovniju. Godine 1882. promaknut<br />
je u natporučnika, 1886. u satnika, 1893.<br />
u bojnika (na dužnosti načelnika Glavnoga<br />
stožera 3. pješačke divizije od 1892.), 1895. u<br />
potpukovnika, a 1898. u pukovnika. Godine<br />
1895. premješten je u 55. pješačku pukovniju,<br />
a 1898. u Ratnu školu u Beču kao nastavnik.<br />
Pet godina poslije (1902.), preuzima dužnost u<br />
Operativnom uredu Glavnoga stožera austrougarske<br />
vojske, čiji načelnik postaje 1904.<br />
Sljedeće godine preuzima zapovjedništvo<br />
50. pješačke brigade u činu generalbojnika,<br />
a 1906. imenovan je zapovjednikom/ravnateljem<br />
Ratne škole u Beču. Godine 1909. napreduje<br />
do podmaršala i zapovjednika 46. domobranske<br />
pješačke divizije, a 1913. do generala<br />
topništva i zapovjednika 5. zbora. U Prvom<br />
svjetskom ratu zapovjednik je 3. (1915.) i<br />
1. armije (1916.) na ruskom bojištu, a 1916.<br />
dobiva čin generalpukovnika. Nakon raspuštanja<br />
zapovjedništva 1. armije u srpnju 1916.,<br />
stavljen je na raspolaganje te je umirovljen<br />
1. XII. 1918. Ugarski plemićki naslov dobio<br />
je 1917. te se od tada potpisivao kao Pavao<br />
barun Puhalo Brloški. Pokopan je u Linzu.<br />
LIT.: Broucek, P.: Ein General im Zwielicht. Wien;<br />
Köln; Graz : Böhlau, 1980. – Pomorska enciklopedija,<br />
Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1983.<br />
– Schematismus für das k.k./k. u. k. Heer und für<br />
die Kriegsmarine, Druck und Verlag der K.k. Hofund<br />
Staatsdruckerei, Wien, 1881/1914. – Schmidt-<br />
Brentano, A.: Die k.k. bzw. k. u. k. 1816-1918 Generalität,<br />
Österreichisches Staatsarchiv, Wien 2007. – http://www.<br />
oesta.gv.at/DocView.axd?CobId=23130 D.M.<br />
R<br />
RAJČEVIĆ, Mile, veterinar i sveuč. profesor,<br />
(Divoselo, 24. X. 1878. – Beograd, 3.<br />
IX. 1941.).<br />
Sin je lugara Janka Rajčevića i majke<br />
Milice. Osnovnu školu završio je u Divoselu,<br />
a gimnaziju u Gospiću. Maturirao je 1897.<br />
Pohađao je Visoku veterinarsku školu u<br />
Beču, gdje je i diplomirao. Kao veterinar<br />
radio je u Vojniću, Irigu, Krapini, Bjelovaru,<br />
Novom Marofu i Slovenskoj Bistrici. Kao<br />
istaknuti terenski stručnjak došao je u<br />
Beograd poslije I. svjetskog rata i tu služio<br />
neko vrijeme kao veterinarski inspektor<br />
na Veterinarskom odjeljenju Ministarstva<br />
poljoprivrede. Za redovnog profesora<br />
na Veterinarskoj visokoj školi u Zagrebu<br />
imenovan je 11. VIII. 1922. Preuzeo je<br />
dužnost predstojnika Zavoda i klinike za<br />
specijalnu patologiju i terapiju unutrašnje<br />
bolesti preživača, svinja i peradi (bujatrika)<br />
i redovnog nastavnika istoimenog nastavnog<br />
predmeta. Povrh toga, povjereno mu<br />
je vodstvo Zavoda klinike za primaljstvo<br />
i nastava za primaljstvo, što je obavljao<br />
sve do 1935. Bio je prvi predstojnik i<br />
organizator Klinike za porodiljstvo. Kad<br />
je Veterinarska visoka škola pretvorena u<br />
Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu<br />
imenovan je, 8. V. 1925., za jednog od trojice<br />
utemeljitelja. U školskoj godini bio je dekan,<br />
a šk. god. 1928./29. prodekan Veterinarskog<br />
fakulteta u Zagrebu. Njegovom zaslugom<br />
sagrađene su i zgrade dviju fakultetskih<br />
klinika. Na njima je organizirao besplatni<br />
pregled i liječenje životinja, što je omogućavalo<br />
normalnu nastavu. Puno je pridonio<br />
afirmaciji svojih klinika kod stočara u široj<br />
i užoj okolici Zagreba, jer je uvijek nastojao<br />
da im se kad god ustreba pruži pomoć<br />
na terenu. Bio je uzoran pedagog i solidan<br />
247
Change language