Leksikon_Licana

Rupčić
studij. Godine 1906. otvorio je čitaonicu u
Trnovcu gdje je za vrijeme praznika organizirao
analfabetske tečajeve koje je sam vodio.
U Bosni je službovao 27 godina u državnim
financijskim uredima da bi kasnije bio
premješten u Zagreb gdje je službovao kao
predsjednik senata računskog suda. Autor je
brojnih članaka o gospodarstvu i financijama
koje je objavljivao u raznim novinama
i kalendarima. Prvu knjigu o filateliji pod
naslovom Naše marke, biljezi i cjeline objavio
je u Sarajevu 1929., a Povijest hrvatske pošte –
od domaće dinastije do danas u Zagrebu 1941.
Knjigu Hrvatska: priručni žigova predfilatelističkog
i filatelističkog doba – signete – biljezi, objavio je
u Zagrebu 1941. gdje je 1944. objavio i knjigu
Hrvatska – priručnik žigova. Pisao je o povijesti
pošta i trgovačkoj važnosti BiH. Bio je inicijator
osnutka poštanskog muzeja u Zagrebu.
Njegovom je zaslugom hrvatska filatelistička
literatura postala poznata i u inozemstvu, a o
njegovim su radovima pohvalno pisali stručni
listovi u SAD-u, Austriji i Izraelu. Sudjelovao
je u izradi svjetskog kataloga biljega u
Chicagu. Za razne je muzeje prikupio dosta
građe iz Napoleonovog doba, a posebno iz
vremena Vojne krajine. Opisao je naseljavanje
ličkih obitelji iza progona Turaka i bune
u Vojnoj krajini. U Lici je djelovao prosvjetiteljski,
posebno u pogledu razvoja usvajanja
suvremenijih poljoprivrednih tehnologija i
kultiviranja vriština.
LIT.: Ličke novine, god.II., br. 24., 15. IV. 1954., str. 3. –
www.filatelija.net. I.M.
RUPČIĆ, Grga, pjesnik, esejist i kritičar,
(Rastoka, Smiljan, 3. I. 1932. – Gospić, 27.
XII. 2008.).
Potekao je iz siromašne seoske obitelji
s devetero djece. Osnovnu školu završio
je u rodnom mjestu (1940. – 1944.). Dok je
pohađao treći razred, umrla mu je majka.
Kao dijete brojne obitelji koja nije u mogućnosti
financijski potpomagati svoga člana,
mogao je nastaviti školovanje ili za vojno ili
za svećeničko zvanje gdje je smještaj u domu
bio besplatan. Otac ga je upisao u gospićku
gimnaziju i uspio ga uz potporu vlasti smjestiti
u đački dom (današnja zgrada Ličkosenjske
županije). Kao gimnazijalac upućen je
1949., za vrijeme ljetnih praznika, na izgradnju
autoputa i s te radne akcije vratio se s razvijenim
stadijem tuberkuloze pa je dosta vremena
proveo na liječenju u gospićkoj bolnici. Četvrti
razred je, zbog prevelikog broja izostanaka,
morao privatno polagati. Tuberkuloza mu je
obilježila daljnji život pa je dosta vremena
proveo u lječilištima Novi Marof, Brestovac,
Crikvenica… Značajan događaj u njegovu
gimnazijskom životu je i dolazak profesora
Ante Jakšića, književnika, koji 1952. pokrenuo
list Polet u kojem je Rupčić počeo objavljivati
i od tog je lista zapravo započeo njegov
književni rad. Studij na Filozofskom fakultetu
u Zagrebu (jugoslavistika – ruski jezik)
trajao je od 1954. do 1959. i usmjerio njegov
daljnji život prema prosvjeti. Godine 1959.
dobio je mjesto profesora na gospićkoj gimnaziji
gdje je predavao do 1969., a potom prešao
na Pedagošku akademiju Gospić i radio do
1971. kad je otišao u Zadar na mjesto direktora
Tehničkog školskog centra. Zbog burnih
previranja u vrijeme Hrvatskog proljeća dolazi
do političkih nesuglasica, napušta Zadar,
vraća se u Gospić i prijavljuje na Zavod za
zapošljavanje. Uspijeva dobiti mjesto profesora
hrvatskog jezika i ekonomike poduzeća
u Školi učenika u privredi 1975., koja se 1976.
integrirala u Srenjoškolski centar Nikola Tesla.
Tu je ostao do kraja radnog vijeka. Umirovljen
je 1998. Za rad u prosvjeti nagrađen je državnom
nagradom Ivan Filipović 1990. i 1999.
Od pjesme o Tesli, objavljenje 1956. u gospićkom
Poletu, povodom stote obljetnice izumiteljeva
rođenja, neprekidno je surađivao u svim
relevantnijim novinama i časopisima prilozima
iz kulture. Bio je pokretač, supokretač i
urednik časopisa Dodiri, 1988. koji je promicao
rad mladih književnika. Često je pisao
258