Leksikon_Licana

Kramberger
zoološkog vrta, ljudi iz kavane, balerine…,
zatim razne vinjete i dekorativni krokiji.
Povremeno je objavljivao karikature u satiričnom
listu Panurge. Živio je nesređenim boemskim
životom, a takav je život razarao njegov
unutarnji mir, ali mu s druge strane pomogao
da postane pravi virtuoz u brzom stvaranju
crteža malih formata rađenim onim tehnikama
koje je uvježbavao na tečaju. Tu se u
njegovom životu dogodio nekakav preokret,
nešto slično što se dogodilo i Josipu Račiću
i Matošu i Ujeviću, a da nikada do kraja
nije razjašnjen. Taj preokret stajao je Račića
života, dok su ostali prebrodili krizu i vratili
se u domovinu. U ateljeu na Montparnasseu
nastale su njegove dvije značajne slike: Mali
autoportret s paletom i Autoportret s lulom. U Parizu
mu se pogoršalo zdravlje, simptomi tuberkuloze
su uznapredovali i vratio se u Zagreb. U
jesen 1912. priredio je svoju prvu i za života
jedinu izložbu (Salon Ulrich). Ta je izložba
značila prekretnicu u povijesti hrvatskog
modernog slikarstva. Potkraj 1912. bolest se
toliko pogoršala pa je početkom 1913. morao
otići u sanatorij za tuberkulozne bolesnike
Brestovac blizu Zagreba. Premda teško bolestan,
nije mogao bez rada. Posljednje što
je napravio bila su tri inicijala (drvorez) za
knjigu Branimira Livadića Legenda o Amisu i
Ancili. Ostale inicijale nije dovršio. Dva dana
prije smrti vratio se u Zagreb i umro u stanu
svoje majke. Pokopan je u Požegi. Spada u
red onih velikana hrvatske umjetnosti koji
su omeđivali epohe. Bio je svestran slikar.
Radio je akt, figuru, portret, autoportret,
kompoziciju, mrtvu prirodu; bio je animalist
i pejzažist. Služio se gotovo svim slikarskim
i crtačkim tehnikama, a u kiparstvu se služio
pečenom glinom, gipsom i broncom. Njegova
likovna ostvarenja idu od najmanjih formata
(sitni drvorez i slikane minijature) do velikih
ulja i zidnih dekoracija. Njegovi radovi u ulju,
kako tvrdi Slavko Batušić »pokazuju suvereno
svladavanje tehnike i smisao za bogate
kolorističke funkcije, a akvareli, pasteli,
crteži i grafike odišu velegradskom lakoćom
i elegancijom«. Njegova poznatija djela, osim
spomenutih, svakako su: Teta Lujka u hodniku
(1907.), Autoportret s prijateljem Olszewskim,
Mrtva priroda, Na paši (1909.), Autoportret sa
psom, Bik, Konj u staji (1910.), Teta Lujka u vrtu,
Parc du Luxembourg Muški akt, Eva, Ženski
akt (1911.), Čovjek u vrtu, Autoportret, Muški i
ženski akt- Zrelo voće, U gostionici – Vive la joie,
Žene u prirodi, Golgota, Voće, Portret strica Lace
(1912.)…. Poslije njegove smrti priređeno
je više izložaba njegovih slika, a značajnije
su Slikarstvo münchenskog kruga – Račić, Becić,
Herman, Kraljević (1973.) i Memorijalna izložba J.
Račić – M. Kraljević 1885. – 1985., obje priređene
u Zagrebu.
LIT.: A.G.. Matoš: Miroslav pl. Kraljević, Obzor, 1913.,
104 – M. Babić: Uspomeni M. Kraljevića, Vienac, 1913.,
5, – Z. Vernić: Umjetnički radovi i studije Miroslava pl.
Kraljevića (katalog), Zagreb, 1913. – A. Schneider: Miroslav
pl. Kraljević, Suvremenik, 1818., 11 – M. Peić: Miroslav
Kraljević, Republika, 1957., 6 – 7 – S. Batušić: Umjetnost
u slici, Zagreb, 1967. – G. Gamulin: Šest desetljeća slikareskih
Zlatka Šulentića, Život umjetnoszi, 1969., br. 9,
str 46 – 57 – isti: Poslije retrospektive, Život umjetrnosti
1973., br. 19, 20, str 20 – 33 – isti: Hrvatsko slikarstvo
XX st., svezak 1, naprijed, Zagreb, 1987, str. 161 –
178 – V. Maleković: Aristokrat modernog slikarstva, VUS,
2. XII. 1970. – V. Horvat-Pintarić: Miroslav Kraljević,
Zagreb, 1985. – I. Zidić, Pictor viator, Hrvatski tjednik
br. 14, str. 1, Zagreb, 1971. – B. Gagro: Putevi modernosti
u hrvatskom slikarstvu, Beograd, 1972., str. 42 – 43 – isti:
Slikarstvo Münchenskog kruga (katalog), Zagreb, 1973. – J.
Uskoković: Povratak nestalih slikara, 15 dana, XX (1977) 3,
str. 4 – 10. – G. Gamulin: Doprinos »münchenskog kruga«,
Život umjetnosti, 1980, 29 – 30 – Enciklopedija hrvatske
umjetnosti A – N, tom 1, Zagreb 1995. – J.Karakaš: Mačevi,
topovi, muze i popovi, Zagreb, 2004. J.K.
KRAMBERGER, Ernest, profesor i ilustrator,
(Podravka Slatina, 29. I. 1843. – Celovec,
1920.).
Osnovnu školu završio je u Bjelovaru,
gimanziju u Vinkovcima, a studij filozofije u
Beču 1872. Kao srednjoškolski profesor radio
je u Osijeku, Požegi, Karlovcu i Gospiću, u
kojem je službovao od 1892. do 1896. kao
ravnatelj gimnazije. Za vrijeme svog boravka
u Gospiću obilazio je i skicirao stare ličke
179