You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Balen<br />
BALEN, Šime, publicist i politički djelatnik,<br />
(Jablanac, 7. II. 1912. – Karlovac, 16.<br />
III. 2004.).<br />
Osnovnu školu polazio je u Jablancu i<br />
Karlovcu, gdje je započeo niže razrede gimnazije,<br />
koje je završio u Rijeci. Ispit zrelosti položio<br />
je na sušačkoj Trgovačkoj akademiji 1930.<br />
i iste godine upisao Ekonomsko-komercijalnu<br />
visoku školu u Zagrebu. Sudjelovao je u aktivnostima<br />
mladeži protiv šestosiječanjske diktature,<br />
nakon čega je uhićen 1932. i u Ogulinu<br />
osuđen na godinu dana zatvora. Na ponovljenom<br />
procesu (25. – 29. I. 1933). Državni<br />
sud za zaštitu države u Beogradu osudio<br />
ga je na četiri godine tamnice (Sremska<br />
Mitrovica, Lepoglava, Maribor) kao hrvatskog<br />
nacionalnog revolucionara. U zatvoru<br />
je prihvatio ideje marksizma i komunizma,<br />
studirao na »crvenom sveučilištu« i postao<br />
članom Komunističke partije (1935). Radio<br />
je kao korektor u nekim zagrebačkim novinskim<br />
poduzećima. Potkraj 1936. ponovno<br />
je uhićen i 1938. protjeran iz Zagreba. Te je<br />
godine postao urednik gospodarske rubrike<br />
u Hrvatskom dnevniku, a početkom okupacije<br />
1941. u Novom listu. Godine 1936., po<br />
zadatku PK KPJ za Hrvatsku, djelovao je na<br />
selu u okviru lijevog krila HSS-a. Od druge<br />
polovice 1940. bio je član Ćelije intelektualaca<br />
u Zagrebu, a u proljeće 1941. postao je<br />
član Vojnog komiteta za Zagreb. U kolovozu<br />
odlazi na oslobođeni teritorij, najprije u Drvar,<br />
potom kao partijski instruktor u Brinje, a od<br />
kraja 1941. do 1944. politički je komesar u<br />
nekoliko partizanskih jedinica. Bio je vijećnik<br />
AVNOJ-a, a u ZAVNOH-u član inicijativnog<br />
odbora te rukovoditelj Propagandnog<br />
odjela (1943.), a poslije i vijećnik. Po svršetku<br />
rata bio je član Privremene narodne skupštine<br />
Jugoslavije (1945.), delegacije u OUN (1946.<br />
– 1947.) i na zasjedanju UNESCO-a (1947.), a<br />
1945. – 1947. predstavnik za tisak u jugoslavenskom<br />
poslanstvu u Washingtonu. Nakon<br />
povratka iz SAD-a postao je direktor Tanjuga.<br />
U vrijeme napada Informbiroa na KPJ (1948.)<br />
prestao je biti član partije. Radio je i dalje kao<br />
publicist, a 1962. postao je direktor Nakladnog<br />
zavoda Znanje u Zagrebu, gdje je i umirovljen<br />
(1966.). Primio je više odlikovanja i priznanja.<br />
Nositelj je partizanske spomenice 1941.<br />
Od đačkih dana svojim književnim prilozima<br />
surađivao je u raznim časopisima i publikacijama:<br />
Hrvatski borac (1928.), Hrvatski domobran<br />
(1928.), Naša sloga (1929., 1930.), Omladina<br />
(1929., 1930., 1930. – 1931.), Hrvatsko pravo<br />
(1930.), Jutarnji list (1931.), Koprive (1931.), Obzor<br />
(1931., 1937.), Zora (1931.), Seljačka misao (1937.,<br />
1939.), Primorje (1938.), Hrvatski dnevnik (1938. –<br />
1940.), Hrvatski radnik (1939.), Božićnica (1940.),<br />
Slobodna misao (Toronto, 1940.). Više njegovih<br />
reportaža objavljeno je u zborniku Kako<br />
živi narod (Zagreb, 1938.). Tada se potpisivao<br />
šifrom -en i pseudonimima Maledicus, R. Mršić<br />
i F. Šegotić. Poslije rata tu vrstu priloga objavljivao<br />
je u Književnim novinama (1948.), Republici<br />
(1951., 1953., 1956., 1960., 1964.), Matici (1957.,<br />
1958., 1967.), Književnoj tribini (1959.), Kulturnom<br />
radniku (1959., 1962.), Telegramu (1964., 1967.,<br />
1969.), Kolu (1965., 1969., 1970.), Našim planinama<br />
(1976., 1978.) i Zadarskoj reviji (1977.), te u<br />
nekim dnevnim i tjednim listovima. Političke<br />
priloge i tekstove o novijoj političkoj povijesti<br />
naše zemlje počeo je za tamnovanja<br />
objavljivati u Zidnim novinama i listu Narodni<br />
23
Change language