You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
supruga te k rađanju i ogajanju potomstva» (Zakonik kanonskoga prava, kan.1055 §<br />
1). Bog koji je čovjeka iz ljubavi stvorio, pozvao ga je na ljuba kao osnovno urođeno<br />
zvanje svakog ljudskog bića. Čovjek je naime stvoren na sliku i priliku samoga Boga<br />
koji je ljubav. Budući da je Bog stvorio muško i žensko, njihova uzajamna ljubav<br />
postaje slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka. To je nešto<br />
dobro, vrlo dobro u očima Stvoriteljevim. I ta ljubav koju Bog vlagoslivlje nemijenjena<br />
je plodnosti i da se ostvari u zejdničkom djelu očuvanja stvorenja. Zato, tdravo<br />
društvo je moguće samo ako postoji zdrav brak. Zdrava djeca se odgajaju i rađaju<br />
samo u zdravom braku. Stoga je brak najvažnija božanska ustanova i crkva na nju<br />
gleda kao na svetinju.<br />
Stav crkve prema razvodu<br />
Što je Bog združio čovjek neka ne rastavi, stoji u Bibliji. Brak je nerazoriv jer je djelo<br />
Boga i ljudi. Sakramentalni brak je i milosno jedinstvo gdje su bračni drugovi jedno<br />
drugom sakramentalni znak Božje prisutnosti. Stoga su muž i žena osobe koje su ne<br />
samo u ljubavi već i u štovanju i u bogoštovlju. Odnos bračnih drugova je kao odnos<br />
Krista i crkve. Žive jedan za drugoga, a ne svatko za sebe. Stoga su za<br />
sakramentalni brak spremni samo zreli i cjeloviti ljudi koji ljubav shvaćaju kao<br />
davanje, a ne kao posjedovanje. U braku se osobe poštuju, prihvaćaju i vole, ne<br />
gospodare, ne posjeduju i ne iskorišćavaju.<br />
Brak je mjesto rasta i punine čovjeka, a ne umanjenja njegovog ljudskog<br />
dostojanstva. Brak je, doduše, služenje, ali u ljubavi koja je život za drugoga. Tko<br />
samo za sebe živi po kršćanskom moralu – zapravo ne živi. Život okrenut samom<br />
sebi, sebičnost, kontradikcija je životu. Zato crkva sakramentalni brak i poštuje i<br />
njeguje kao vrhunsko življenje čovječnosti i predznak budućeg svijeta.<br />
Obredi<br />
Bračni život se započima posebnim sakramentom. Podjeli sakramenta prisustvuje<br />
svećenik ili đakon, a supružnici ga daju jedan drugome. To je jedini sakrament koji ne<br />
djeli zaređeni službenik nego zreli kršćani jedan drugom. Svećenik je samo svjedok<br />
crkve i podjelitelj blagoslova. U obredu se ističu tri bitne stvari: sloboda prihvaćanja,<br />
vjernost do groba, prihvaćanje i odgoj potomstva. Na te tri stvarnosti se djeli i<br />
blagoslov Božji koji mole crkveni službenik i cijela zajednica. U želji da se sakrament<br />
braka doživi kao savez ljubavi, u katoličkoj crkvi se on djeli pod euharistijom – misom<br />
koja je također obnova saveza Boga i čovjeka. Svadbeno slavlje upravo potvrđuje tu<br />
dimenziju slavlja nakon sklopljenog saveza.<br />
Važnost bračnog (porodičnog) života<br />
Bračni život je jedino zakonito mjesto nastanka i odgoja novoga čovjeka. Pošto je<br />
svaki čovjek neponovljiva osoba, ne postoji univerzalni zakon odgoja čovjeka.<br />
Rađajući potomstvo u ljubavi, roditelji ljubavlju i Božjom milošću odgajaju svoju djecu<br />
da budu odrasli i zreli ljudi. Za taj svoj zadatak imaju pravo tražiti Božji blagoslov. U<br />
braku se dvoje ljudi gotovo doslovno dnevno opredjeljuju jedno za drugo. U braku se<br />
ne idealizira, nego se prihvaća čovjek onakav kakav jest, te ljubavlju, prihvaćanjem,<br />
podnošenjem, opraštanjem i istinom izgrađuje život povjerenja i suputništva u istom<br />
životnom pravcu, jedno s drugim, jedno uz drugo. Bitno je da je životni cilj uvijek isti.<br />
Sebičnost, nepovjerenje i prevara dovode brak u pitanje. Supružnici su<br />
sakramentalno vezani i djeca ulaze i izlaze iz njihovog života, a oni ostaju jedno<br />
drugome kao znak i temelj jedinstva. Stoga je bračna ljubav najherojskiji čin ljubavi<br />
osobe prema osobi.
Change language