Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
na svet koji se pojavio zajedno sa naučnim prosvećenjem.” 43 U svom članku Protiv<br />
interpretacije, ona slično misliocima koje smo analizirali u ovom radu, ustaje protiv<br />
naučnog metoda i rigidne jednodimenzionalne interpretacije koju je iznedrio pokret<br />
prosvetiteljstva. Zontag ne propagira povratak na mitski oblik mišljenja nego se<br />
zalaže za nešto što naziva „erotika umešnosti” (erotic of art). 44 Da li možemo nazvati<br />
metod za koji se zalažu Gadamer i Laut „erotika teksta?”<br />
Pravoslavlje kao i judaizam ne mogu se svrstati u kategoriju religije knjige.<br />
Slično je i sa reformisanim hrišćanstvom koje želi da za sebe prisvoji ovaj epitet.<br />
Judaizam kao i hrišćanstvo su nasledili knjige Starog Zaveta i stvorili od njih<br />
sopstveno štivo. Pismo je rabinizovano na isti način kao što je i hristijanizovano.<br />
Hrišćani čitaju istoriju drevnog Izraela u svetlu vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista, na<br />
sličan način kao što judaizam čita isti tekst u svetlu Usmenog Zakona, stvarajući tako<br />
jednu jedinstvenu Toru Mojsijevu.<br />
Formule „kao što je rečeno” ili „kao što je napisano,” koje su prisutne u Novom<br />
Zavetu, a koje donose stvarne ili fiktivne citate iz Starog Zaveta, prevazilaze usko<br />
definisane kategorije potpornog teksta i govore o složenijem i suptilnijem odnosu<br />
između onog što je na veštački način podeljeno. Stari i Novi Zavet su jedan Zavet<br />
Gospoda Isusa Hrista, kao što je Pisana i Usmena Tora, jedna Tora Mojsijeva.<br />
Slično, tradicija i Pismo nastaju u zajednici vernih koja se postavlja kao čuvar<br />
Tradicije. Zajednica vernih tumači Pismo u odnosu na trenutni život zajednice, gde je<br />
zdrav razum jedan od glavnih egzegetskih vodiča. Gadamerov phronesis i svest<br />
našeg praktičnog bića odgovara principu „po njima ćeš živeti” (Lev. 18:5; Ezr. 20:11)<br />
rabinskog judaizma.<br />
Prva literarni izraz rabinskog judaizma je Mišna u kojem je, kao što je ranije<br />
rečeno, tekst Biblije zauzeo podređen položaj. Ne postoji čak ni pretenzija da se<br />
poveže tekst Mišne sa jevrejskom Biblijom što je uslovilo da judaizam asimetrično<br />
postavljen u odnosu na svoj sveti tekst. 45 Kao rezultat toga, Pismo je izgubilo svoju<br />
autonomiju i neprikosnoven autoritet te je postalo jedan od medijuma kroz koji Bog<br />
otkriva Toru narodu Izraela.<br />
Slično, tokom perioda srednjeg veka postojalo je nekoliko pokušaja da se<br />
definiše kod jevrejskog Zakona. Dva pokušaja su se pokazala uspešnim: Mišne Tora<br />
(Mishne Tora) od Maimondesa i Šulhan Aruh (Schulchan Arukh) koji je sastavio<br />
Josef Karo. U početku, ovi tekstovi su bili kontraverzni i neprihvađeni budući da su u<br />
suštini ignorisali Toru i Talmud. Na sličan način, suprotstavljena mišljenja su takođe<br />
potpuno ignorisana. Iako ovi tekstovi nisu imali nameru da zamene autoritativne<br />
tekstove koji su im prethodili, danas su dobili autoritet primarnog izvora. Oni su našli<br />
svje mesto u onome što je Nojsner definisao kao Tora Mojsijeva.<br />
Ako pokušamo da čitamo Pismo nezavisno od tradicije, ako čitamo Toru/Stari<br />
Zavet/Novi Zavet odvojeno od Pisane Tore/Tradicije, mi odstupamo od primarnog<br />
stava judaizma i hrišćanstva. Ako Pismo čitamo odvojeno, mi zastupamo stav da ono<br />
postoji nezavisno od zajednice vernih, da postoji nezavisno od sinagoge i Crkve.<br />
Ipak, ako govorimo o Pismu u tradiciji, da li možemo da postavimo isto pitanje<br />
koje je postavila S. Zontag u svojoj refleksiji o umetnosti i njenoj interpretaciji. Da li mi<br />
ovom prilikom pokušavamo da preko interpretacije pomirimo drevno štivo sa<br />
zahtevima modernosti, gde interpretacija nastoji da premosti jaz koji postoji između<br />
jasnog značenja teksta i zahteva kasnijih čitalaca, gde je tekst na neki način<br />
neprihvatljiv a ipak neophodan? Da li preko tumačenja mi pokušavamo da tekst<br />
43<br />
Sontag, S. (2001), 6<br />
44<br />
Ibid., 14<br />
45<br />
Neusner, J. with Green, W. S. (1989), 166