Ekumenski zbornik 2006/07

Moramo se oslobađati maštanja i prihvaćati čin vjere. Katekizam Katoličke Crkve o
tom načinu ispunjenja života vječnoga piše ovako: »Krist je Gospodar vječnoga
života. Njemu kao Otkupitelju svijeta pripada puno pravo da konačno sudi djela i srca
ljudi. On je «stekao» to pravo svojim Križem. Tako je Otac «sav sud predao Sinu» (Iv
5,22). Sin pak nije došao suditi, nego spasiti i dati život koji je u njemu. Odbijanjem
milosti u ovom životu svatko već sudi samoga sebe, prima po svojim djelima;
odbijajući Duha ljubavi, može sebe osuditi i za vječnost.» (Br. 679)
Duh Sveti je na djelu s Ocem i Sinom od početka do dovršenja nauma našega
spasenja. Ali On je objavljen i darovan, priznat i prihvaćen kao osoba istom u
«posljednjim vremenima» koja su počela otkupiteljskim utjelovljenjem Sina. I tada će
se taj Boji naum, dovršen u Kristu, «Prvorođencu» i Glavi novoga stvorenja, moći
ostvariti u čovječanstu izlijevanjem Duha: kao Crkva, općinstvo svetih, oproštenje
grijeha, uskrsnuće tijela, vječni život.»(Br. 686)
Kršćansko vjerovanje – ispovijest naše vjere u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i u
njegovo stvoriteljsko, spasiteljsko i posvetiteljsko djelo – dostiže vrhunac u
proglašenju uskrsnuća mrtvih na kraju vremena i vjere u vječni život. (Br. 988)
Za kršćanina, koji svoju smrt sjedinjuje sa smrću Kristovom, smrt je kao odlazak
Kristu i ulazak u vječni život. Kad Crkva, posljednji put, nad umirućim kršćaninom
izrekne oprosne riječi Kristova odrješenja, kada ga posljednji put obilježi
okrepljujućim pomazanjem i kada mu u poputbini (pričesti) dadne Krista kao hranu za
putovanje, ona mu se obraća s blagim i ohrabrujućim riječima:
Pođi, kršćanska dušo, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogućega, koji te je
stvorio, u ime Isusa Krista, Sina Boga živoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga,
koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivalište kod Boga na svetom Sionu,
sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim anđelima i
svecima Božjim (...)Vratio se svojem početniku koji te je načinio od gliba
zemaljskoga. I zato neka ti na odlasku iz ovoga života dođe u susret Djevica Marija,
anđeli i svi sveti (...), da svog Otkupitelja gledaš liscem u lice (...) (Rimski obrednik,
Red sprovoda, Posljednja preporuka i oproštaj).
Kontakti živih s umrlima
Po Božjoj volji može postojati kontakt između živih i umrlih. Taj kontak je najprije u
ljubavi i molitvi. Čudom Božjim može kontakt postojati i u nekoj vrsti susreta koje Bog
dopušta. Činjenica je da smo duhovni i mi na zemlji i stoga je na razini duha, Božjom
voljom, susret moguć. Činjenica je, međutim, da duše nespašenih (pakao) pod
vlašću sotone također mogu biti u komunikaciji s ljudima na zemlji. No postoji
posebno područje teologije koje prati zazivanje duhova, vračanje, gatanje,
praznovjerje i satanizam.
Skraćenice: KKC – Katekizam katoličke Crkve
LG - Lumen gentium
ZKP - Zakonik kanonskoga prava
Post - Knjiga postanka
Mt - Evanđelje po Mateju
Iv - Evanđelje po Ivanu
Dj - Djela apostolska
1 Kor - Prva poslanica Korinćanima