Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Tu uvek treba jasno da se razlikuje: lokalitet, širina, stepen i dinamika<br />
saradnje. Kada to malo rasčlanimo dobijamo jasniju sliku okolnosti pod kojima se<br />
odvija određeni vid saradnje:<br />
- Lokalitet može da podrazumeva delatnost u jednom naselju, zatim u<br />
određenom regionu ili državi, ili konačno na međudržavnom stepenu.<br />
- Širina može da bude oblik saradnje između dve lokalne crkve ili konfesije<br />
(takozvani bilateralni oblici), između više konfesionalno bliskih crkava i bez<br />
razlike, između svih hrišćanskih crkava ili čak i drugih monoteističkih<br />
zajednica.<br />
- Stepen saradnje može da se odvija kroz razne oblike susretanja i manifestacije<br />
vernika, na nivou zajedničkih bogosluženja uz ograničeno ili potpuno<br />
ravnopravno učešće i kroz teološke ili obrazovne simpoziume.<br />
- Dinamika, jednokratno, pobremeno, redovno (uvek prema dogovorenim<br />
programima i terminima)<br />
Oblici susreta i saradnje među crkvama u Vojvodini u proteklih 5 decenija.<br />
Međunarodni i međukonfesionalni programi tzv. Alijansne molitvene sedmice”<br />
(uvek prve cele sedmice u novoj godini) još u vremenu između dva svetska rata su<br />
bili prihvaćeni od većine tzv. protestantskih crkava i u našim krajevima i kroz niz<br />
decenija u većoj ili manjoj meri redovno održavani.<br />
To je sigurno jedan od oblika praktičnih susreta na „svim nivoima” i bar u nekoj<br />
osnovnoj meri oblik saradnje među crkvama. Bila je to saradnja za sveštenike, oko<br />
pripreme programa i održavanja molitvenih bogosluženja, ali i među vernicima, jer<br />
sama činjenica zajedničkog okupljanja (prema mogućnostima) u svim hrišćanskim<br />
crkvama u svakom pojedinačnom naselju, bilo je dokaz zajedništva i svedočanstvo<br />
našeg jedinstva u veri i nadi. Praktično je to bilo tako, što su to neke konfesije<br />
održavale same za sebe ili eventualno bar dve međusobno bliske zajedno, dok je u<br />
nekim mestima (napr. Novi Sad, Subotica i još neka) bilo okupljanje većine ili svih<br />
crkvenih zajednica oko istih programa i na istim mestima. Na ovaj način su napr. U<br />
Novom Sadu učestvovale na zajedničkim molitvenim bogosluženjima: Slovačka a.v.<br />
crkva, Hrišćanska reformatska crkva, Metodostička, Baptistička, Slobodna braća,<br />
jedno vreme i Pentekostna zajednica, kao i vernici drugih hrišćanskih crkava. To je<br />
trajalo sve do sedamdesetih godina kada je radi određene zloupotrebe izgrađenog<br />
poverenja moralo da dođe do prestanka tog vida okupljanja.<br />
Poseban vid saradnje i izgrađivanje dobrih odnosa se odvijao kroz teološkoobrazovne<br />
programe. Posle drugog svetskog rata je bilo omogućeno studentima iz<br />
nekoliko protestantskih crkava sa studiraju na teološkom fakultetu Srpske<br />
pravoslavne crkve u Beogradu. Na jedan drugi način je ostavren vid saradnje, kada<br />
je Metodistička crkva od 1954.god. održavala teološke seminare za propovednike i<br />
saradnike u svojim zajednicama, na kojima su pored vlastitih predavača predavali i<br />
diplomirani teolozi iz Srpske pravoslavne crkve, Slovačke evangeličke a.v. crkve,<br />
Hrišćanske reformatske crkve i Baptističke crkve. Takvi programi omogućuju<br />
izgrađivanje ličnih poznanstava i poverenja ali i više od toga, oni pomažu u<br />
premošćavanju konfesionalnih razlika, i stvaranju poverenja među vernicima i u široj<br />
javnosti.<br />
Ako prihvatimo da su sve ovo bila samo neka prva iskustva i pripreme za nove<br />
mogućnosti i zadatke koji su se tokom vremena postavljali, onda treba reći sledeće:<br />
Sredinom 1968. godine je pokrenuta inicijativa iz Ekumenskog saveta crkava<br />
(ESC) u Ženevi i upućene je članicama ESC. u SFRJ. Srpskoj pravoslavnoj crkvi,<br />
Slovačkoj evangeličkoj a.v. crkvi, Hrišćanskoj reformatskoj crkvi i Metodističkoj crkvi,