Posebno je značajno da su za ovaj praznik svi članovi domać<strong>in</strong>stva morali da budu naokupu, što je jačalo porodičnu svezu, kao i <strong>in</strong>tegrativnu, vaspitnu i socijalnu funkcijuporodice. Tim više što je svaka porodica onaj trenutni sastav koji č<strong>in</strong>i sponu izmeđupredaka i budućih potomaka. Gubljenju običaja, sa druge strane, što je i danak modernojcivilizaciji i urbanizaciji, dopr<strong>in</strong>elo je i naglo drobljenje i predvajanje porodice. Ako tomedodamo da na stot<strong>in</strong>e hiljada porodica nemaju svoga stana i ognjišta, i da ih još tolikostanuje u iznajmljenim, dakle tuđim, stanovima, onda je lako razumeti zašto su običajigubljeni ili sužavani na simboličnu meru.Usled toga je Badnji dan najčešće proslavljan prigodnim posnim jelom, hrastovomgrančicom koja podseća na badnjak, nevelikom rukoveti slame kao zamenomzanekadašnji naramak i obaveznim orasima koji su praostatak drevnog verovanja u dušepredaka.Badnji dan je nepokretni praznik i pada uvek 6. januara (24. decembra po staromkalendaru). NJegovo svetkovanje poč<strong>in</strong>je sečenjem badnjaka, koji se po pravilu odseca uosvit samog praznika, pre izlaska sunca. Za badnjak se seče uglavnom hrastovo drvo, amože i cerovo ili graničevo. Nije teško prepoznati ostatke starog slovenskog obožavanjadrveća, u nač<strong>in</strong>u ophođenja prema badnjaku prilikom seče: kad se pristupi drvetu od kogaće se seći badnjak, ono je obavezno pozdravljano, najčešće sa: "Dobro jutro badnjače, ičestit ti Božić!", pa je posipano žitom donetim od kuće u rukavici, a ponegde je badnjakudonošen i posebni obredni kolač. Očito, u badnjaku je personifikovano živo ibožanstveno biće.Badnjak se seče sa istočne strane i pazilo se na to da odsečen padne na istočnu stranu, štoje postizano tako jer je poslednji udarac sekirom zadavan sa zapadne strane. Ako se ima uvidu značaj i simbolika strana svet u narodnom životu i verovanjima, onda je shvatljivoda Badnjak simboliš božanstvo sunca i životodavne vatre. Pazilo se na to da je sečenjebadnjaka potrebno obaviti ćuteći, jer je ćutanje bitan preduslov uspeha magijske radnje.Prvi iver od badnjaka nije smeo da padne na zemlju, čime bi izgubio delotvornu moć, većje hvatan rukom, a imao je višestruku namenu: njegovim stavljanjem u karlicu trebalo jeomogućiti da se u njoj skuplja kajmak debeo kao iver, ili, ako se stavi na košnice, da nikone može pčelama da naudi, a verovalo se i u lekovitost vode u koju je prvi iver potopljen,pa su je oboleli pili radi ozdravljenja. Ni badnjak, pri padu, nije bilo poželjno da padne nazemlju, već ga je onaj što ga seče dočekivao na rame.Negde se seče jedan badnjak, negde su sečena dva ili tri a ponegde onoliko badnjakakoliko je muških glava u kući. Badnjak je nošen kući na ramenu, a pridržavan je rukomkoja je morala biti u rukavici. A kad se svi poslovi podmire; badnjak je uveče unošen ukuću. Ponegde, kao u Aleks<strong>in</strong>ačkom Pomoravlju, badnjak je i oblačen, obavijan u ženskukošulju, da bi se množili ženski jaganjci. Pri unošenju badnjak je posipan kukuruzom, dabi god<strong>in</strong>a bila rodna. Kad ga stave na ognjište, ukućani su ga darivali večerom i celivali, atek potom je potpaljivan.Važnu ulogu u badnjedanskom običaju ima slama koja se unosi u kuću. Pošto bi obišaosa slamom oko kuće, praćen od kućne čeljadi, koja je za njim pijukala, nagovešćujućitime želju da se izleže što više pilića, onaj ko nosi slamu razastre je po podu. Budući dasu Badnji dan sve stolice iznete iz kuće kao sofra će poslužiti pokrovac položen na slamu,71
a svi ukućani, obavezno izuveni, podsedaće po slami. Kad se od badnje danske trpezeizdvoji deo namenjen precima, a ponegde vuku ili Đermanu, i razbacaju po uglovimaorasi, može se pristupiti badnjedanskoj večeri koja je, razume se, posna.U badnjedanskoj noći se peče božićna pečenica (veselica), namenjena sutrašnjem danu -Božiću.Tokom noći se pazilo kad će badnjak da pregori. Onome ko to prvi spazi je pripadalanagrada od domać<strong>in</strong>a, a sam trenutak pregorevanja domać<strong>in</strong> je oglašavao pucnjem izoružja. U staro vreme se znalo kad počnu pucnji da se razležu, badnjaci, znači,prispevaju. U mnogim krajevima, u Crnoj Gori pogotovu, držalo se da bi bilo sramota tad- ne pucati!BOŽIĆ7. dan u god<strong>in</strong>iMeđu hrišćanskim praznicima se danas - ne računajući Uskrs, koji se izdvaja kao prazniknad praznicima - sa crkvenog stanovišta petnaest praznika stavlja u viši rang od ostalih,pa se otuda i nazivom naznačuju kao veliki praznici, a među njima, pak, Božić kaonajveći od petnaest velikih praznika.Međutim, u prva tri stoleća hrišćanstva ne samo što Božić nije svetkovan, nego se nisuuviđali ni potreba ni značaj njegovog praznovanja. Objašnjenje za ovo je vrlojednostavno: prvi hrišćani nisu pridavali nikakav značaj telesnom rođenju, koje jeuzimano samo kao tužna č<strong>in</strong>jenica da je rođen jedan grešnik više, već su, sviknutiprogonima i stradanjem za svoju veru, smatrali da je smrt, ukoliko je u zemnom životudotle čovek ispunio svoje dane vrl<strong>in</strong>ama, u stvari - rođenje koje vodi u večnost. Otuda jekrštenje, kao vid duhovnog rođenja, smatrano početkom puta ka hrišćanskoj vrl<strong>in</strong>i ivečnosti, pa je zato u prva tri veka pridavan veći značaj Hristovom krštenju nego rođenju.Postoje pomeni praznika Hristova rođenja u prvoj četvrti IV veka, ali je njegovopraznovnje jamačno prvi put obavljeno tek 354. god<strong>in</strong>e u Rimu, kada je Božić odvojen iz,do tada zajedničkog, praznovanja Bogojavljenja.No, u nauci je sporan 25. decembar kao tačan datum Hristovog rođenja, pa su do danasostali nepoznati, tj. neutvrđeni dan i mesec kada se ovaj događaj zbio. Od značajnoguticaja za uvođenje praznovanja 25. decembra kao dana Hristovog rođenja 354. god<strong>in</strong>e uRimu je č<strong>in</strong>jenica što je novim praznikom (Božićem) potisnuta dotadašnja svetkov<strong>in</strong>aRođenje boga sunca, koja je dotad održavana istog datuma (25. decembra), dakleneposredno po zimskoj kratkodnevici kada snaga sunca postaje primetnija i dan duži.Iako strogo praznični, dani Božića su smatrani za vrlo povoljne da se u njima započnunovi radovi, jer se verovalo da će tada biti uspešni. Svako u svom poslu - poljodelci,zanatlije i žensk<strong>in</strong>je na svoj nač<strong>in</strong> su nastojali da započnu, ili simbolično naznače svojeradove, kako bi im bili uspešni.72
- Page 2 and 3:
CATALOGUL OBICEIURILOR POPULAREDIN
- Page 4:
CUPRINSIntroducere la istoria cultu
- Page 7 and 8:
ugăciune ( biserici, mănăstiri e
- Page 9 and 10:
Petrovici este determinant. Aceşti
- Page 11 and 12:
Dezvoltarea economică intensivă
- Page 13 and 14:
împărătesei Maria Terezia a stat
- Page 15 and 16:
O altă componentă a spiritualită
- Page 17 and 18:
mesta za molitvu (crkve, manastiri
- Page 19 and 20:
Potojanje više protestantskih ško
- Page 21 and 22: jezik kolonista, ali i pogotovo rum
- Page 23 and 24: anatskih autora. Neke su školske k
- Page 25 and 26: pred kraj XX-og veka. U početku su
- Page 27 and 28: În dimineaţa de Anul Nou - pentru
- Page 29 and 30: Instituirea praznicului casei sub u
- Page 31 and 32: unei asemenea pudori, manifestată
- Page 33 and 34: au fost publicate fragmente din cap
- Page 35 and 36: (Mai adăugăm, în paranteză, că
- Page 37 and 38: Că ni-s căluşari,Iar de viţă b
- Page 39 and 40: ”Alesul este sărbătoarea păcur
- Page 41 and 42: de sănătate şi de frumuseţe, as
- Page 43 and 44: Se întorceau la stână cam pe la
- Page 45 and 46: SÂNZÂIENILE - (24 iunie)Mangiuca
- Page 47 and 48: ANA - FOCA - (1 iulie)Sărbătoarea
- Page 49 and 50: d) La Sânt-Ilie în revărsatul zo
- Page 51 and 52: SÂNTĂMĂRIA MICĂ - (8 septembrie
- Page 53 and 54: 2. Lucinul se serbează cu nelucrar
- Page 55 and 56: noiembrie. Cităm în continuare î
- Page 57 and 58: Zilele Bubatului ”erau ţinute î
- Page 59 and 60: în ziua ajunului până pre la ami
- Page 61 and 62: s) Începerea carnelegiului (câşl
- Page 63 and 64: În localităţile în care se coli
- Page 66 and 67: O circulară din secolul al VII - l
- Page 68 and 69: caracteristici, privind fecunditate
- Page 70 and 71: verovanju uglavnom radni dan, što
- Page 74 and 75: Ujutro na Božić je sa izvora, koj
- Page 76 and 77: kućnog praga. Zbog toga se nastoja
- Page 78 and 79: njena tvrdnja se činila koliko nev
- Page 80 and 81: Novo leto valja dočekati budan, pa
- Page 82 and 83: Na Krstovdan su jeli ostatak badnje
- Page 84 and 85: godine, kada su naši preci negoval
- Page 86 and 87: više stotina ljudi dobilo odštamp
- Page 88 and 89: BLAGOVESTI97. dan u godini, 268 dan
- Page 90 and 91: je izvođački strogo utvrđena, uv
- Page 92 and 93: U Homolju su na Veliki četvrtak ob
- Page 94 and 95: Šumadiji se prvo jaje našarano za
- Page 96 and 97: Da je Uskrs veliki praznik potvrđu
- Page 98 and 99: Lorfă copiiÎn săptămâna zăpos
- Page 100 and 101: Lorfele la Straja (nuntă)Lorfle -
- Page 102 and 103: În cea de-a doua zi de Crăciun ş
- Page 104 and 105: mască fiind doi saci traşi pe fa
- Page 106 and 107: OBICEIURI DE ALTĂDATĂSFÂNTA SĂR
- Page 108 and 109: Port românesc de iarnă pentru zil
- Page 110 and 111: 110
- Page 112 and 113: 112
- Page 114 and 115: 114
- Page 116 and 117: 116
- Page 118 and 119: FESTIVALUL ETNIILOR 2007118
- Page 120 and 121: 120
- Page 122 and 123:
122
- Page 124 and 125:
124
- Page 126 and 127:
126
- Page 128 and 129:
128
- Page 130 and 131:
130
- Page 132 and 133:
132
- Page 134 and 135:
134
- Page 136 and 137:
136
- Page 138 and 139:
138
- Page 140 and 141:
MAESTRUL OLAR IONICĂ STEPAN140
- Page 142 and 143:
142
- Page 144 and 145:
144
- Page 146 and 147:
146
- Page 148 and 149:
148
- Page 150 and 151:
150
- Page 152 and 153:
152
- Page 154 and 155:
154