ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Dr Ranko Končar<br />
rat, od sukoba parti<strong>za</strong>nskog i četničkog pokreta, postao suštinsko<br />
obeležje jugoslovenske stvarnosti?<br />
Sasvim je sigurno da je sukobom parti<strong>za</strong>nskog i četničkog pokreta<br />
uveliko promenjen dotadašnji karakter rata. Elementi građanskog karaktera<br />
javili su se kao refleks dosledne antiokupatorske borbe parti<strong>za</strong>nskog<br />
pokreta preko koje se sticao legitimitet vodeće patriotske snage<br />
u zemlji i istovremeno stvarali uslovi <strong>za</strong> širu međunarodnu podršku.<br />
Tako se parti<strong>za</strong>nski pokret našao u istorijskoj ravni borbe antifašističke<br />
koalicije, ne<strong>za</strong>visno od njegove ideološke fizionomije. Zapravo, takva<br />
orijentacija davala je parti<strong>za</strong>nskom pokretu saveznički i evropski karakter.<br />
Da li su svi procesi u tom pokretu doživeli istorijsku potvrdu, ne<br />
dovodi u pitanje karakter njegove antifašističke i patriotske orijentacije<br />
u Drugom svetskom ratu. Ovakav karakter parti<strong>za</strong>nskog pokreta neopravdano<br />
se identifikuje samo kao komunistički. Komunisti jesu na čelu<br />
tog pokreta, ali je on objektivno širi od ideologije komunizma, s obzirom<br />
na svoju socijalnu i političku osnovu. Može se govoriti o komunističkoj<br />
bazi pokreta samo 1941. godine, kada će komunisti biti njegovo osnovno<br />
jezgro. Kasnije će bazu pokreta činiti uglavnom seljaštvo, koje ne<br />
opterećuju ideologijske tendencije i koje vrednuje samo patrioti<strong>za</strong>m i<br />
nacionalno dostojanstvo. Kad pristupa komunistima seljaštvo to ne čini<br />
iz <strong>ideološki</strong>h motiva, već iz tradicionalnog poimanja patriotizma. Isto<br />
se može govoriti i o četničkom pokretu, premda su motivi monarhizma,<br />
religije itd. naglašenije prisutni u opredeljivanju seljaštva.<br />
Da ideologijske razlike nisu odlučujući faktor razla<strong>za</strong> dvaju<br />
pokreta, već odnos prema okupatoru, govori nesporno i njihova saradnja<br />
1941. godine na antiokupacionoj i oslobodilačkoj platformi. I jedan<br />
i drugi pokret deklarišu se tada kao antiokupacioni i oslobodilački, ne<strong>za</strong>visno<br />
od toga što su politički i <strong>ideološki</strong> jasno određeni. Komunisti<br />
su političku i ideološku komponentu samo „suspendovali“ i prilagodili<br />
oslobodilačkom karakteru Drugog svetskog rata, na čemu insistira<br />
i antifašistička koalicija. Oni prihvataju platformu koja će ostvarenje<br />
političkih ciljeva ve<strong>za</strong>ti <strong>za</strong> širinu nacionalnooslobodilačke borbe, a ne<br />
ističu ih u prvi plan svoje borbe.<br />
Četnički pokret, takođe politički određen, drži se koncepcije koja<br />
izbegava vojne sukobe sa okupatorom i čeka prevagu saveznika na<br />
balkanskom prostoru. On se deklariše kao legitimistički pokret koji<br />
predstavlja jugoslovensku vladu u Londonu i bori se <strong>za</strong> društveni<br />
status quo. Međutim, i pored razlika, ovi pokreti vojno sarađuju sve<br />
do novembra 1941. godine, kada četnički pokret ulazi u pregovore sa<br />
126