ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Mr Mihael Antolović<br />
sloboda. Pri tome, on je istakao destruktivnu snagu, na materijalističkoj<br />
filozofiji <strong>za</strong>snovane, masovne ideologije koja je „dijametralno suprotna“<br />
hrišćanskim vrednostima tvrdeći da „lična sloboda predstavlja<br />
najveće dobro čovečanstva“. Suprotstavljanje diktaturi istovremeno<br />
je i suprotstavljanje kolektivizmu u bilo kom obliku budući da on vodi<br />
idolatriji modernog vremena u vidu obožavanja moći. Komunističku<br />
politiku u istočnoj Evropi i na Balkanu Adenauer je ocenio prvenstveno<br />
kao vid vladavine antihrišćanskog duha, odgovornog <strong>za</strong> napetosti<br />
u međunarodnim odnosima. Pri tome, on je naglasio razliku između<br />
<strong>za</strong>padnoevropskog duha (<strong>za</strong>jedno sa američkim kontinentom) i Azije<br />
koju predstavlja SSSR sa svojim ispostavama u vidu komunističkih<br />
partija širom sveta. U cilju suzbijanje razorne komunističke ideologije,<br />
očuvanja temeljnih <strong>za</strong>padnoevropskih vrednosti i spasenja ne samo<br />
Nemačke već i same Evrope, bilo je neophodno ujediniti sve političke<br />
snage verne hrišćanskim principima. U ovom „duhovnom sukobu<br />
najvećih razmera“ naročiti značaj Evrope proisticao je, po Adenauerovom<br />
mišljenju, iz činjenice da je ona „izvor hrišćanskog i <strong>za</strong>padnog<br />
duha“. 8<br />
Dok je Adenauerov pogled u budućnost <strong>za</strong>padnoevropskih naroda<br />
bio obeležen pozivanjem na njihove <strong>za</strong>jedničke hrišćanske korene<br />
koji su trebali da posluže kao osnova <strong>za</strong> njihovu posleratnu obnovu<br />
i saradnju, Adenauerovo viđenje neposredne prošlosti počivalo je na<br />
izrazitom antikomunizmu. Ovo posebno, budući da je suprotstavljanje<br />
komunizmu trebalo da obezbedi Nemačkoj mesto u <strong>za</strong>jednici <strong>za</strong>padnoevropskih<br />
država, dok je, istovremeno, ono bilo usmereno ka relativi<strong>za</strong>ciji<br />
nacističke vladavine tumačeći i naci<strong>za</strong>m i komuni<strong>za</strong>m kao pojave<br />
koje imaju istovetne istorijske uzroke i <strong>za</strong>jedničko materijalističko,<br />
kolektivističko i antihrišćansko obeležje. Prilikom izbora <strong>za</strong> prvog<br />
kancelara SR Nemačke 20. septembra 1949, Adenauer je u inauguralnoj<br />
besedi izneo svoje shvatanje najvažnijih političkih pitanja nove Bonske<br />
republike. Istakavši da je denacifikacija uzrokovala mnogo štete, on<br />
je ispoljio odlučnost da svi počinioci zločina tokom nacističke vladavine<br />
budu kažnjeni, ali i da se proglasi amnestija <strong>za</strong> lica koja su bila<br />
kažnjena jedino zbog članstva u Nacističkoj partiji ili nekoj od njenih<br />
organi<strong>za</strong>cija. Istovremeno, kancelar je uka<strong>za</strong>o da je „vlada apsolutno<br />
odlučna da izvuče neophodne lekcije iz prošlosti prema svima onima<br />
koji ugrožavaju postojanje naše države bez obzira da li oni pripadaju<br />
radikalnoj desnici ili radikalnoj levici“. Istakavši nužnost odlučne osude<br />
svih obnovljenih antisemitskih nastojanja, Adenauer je težište u<br />
8 Konrad Adenauer, Reden 1917–1967. Eine Auswahl, hrsg. von Hans-Peter Schwarz, Stuttgart<br />
1975, 124–127.<br />
180