14.07.2013 Views

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

Političko nasleđe antifašizma<br />

Kominterne. U referatu Blagoja Parovića, „vojno-fašistička diktatura“<br />

je proglašena <strong>za</strong> <strong>za</strong>jedničkog neprijatelja svih demokratskih snaga<br />

(Petranović, 1988a: 216). Put <strong>za</strong> njeno obaranje vodio je preko izgradnje<br />

što šireg antifašističkog fronta.<br />

Politika narodnog fronta upućivala je KPJ na nov stil rada, izlaženje<br />

iz dubine ilegalnosti i izražavanje u novim oblicima, kao i na osvajanje<br />

novih sredina i ustanova, odbacivanje manira <strong>za</strong>vereničke delatnosti i<br />

razvijanje saradnje s građanskim strankama i socijalistima. Međutim,<br />

pokušaji saradnje KPJ s vođstvima građanskih stranaka objektivno<br />

nisu davali rezultata (Petranović, 1988a: 224). Stvarnost Jugoslavije, s<br />

kojom su se komunisti neposredno suočavali, ukrštala se s direktivama<br />

izdaleka, koje su i<strong>za</strong>zivale dosta nesporazuma. Kominterna je od jugoslovenskih<br />

komunista tražila saradnju sa socijalistima, koji su bili bez<br />

uticaja u političkom životu Jugoslavije i u njenoj radničkoj klasi. Za<br />

razliku od nekih drugih evropskih zemalja, u kojima su socijalističke i<br />

socijaldemokratske partije bile jake, socijalisti u Jugoslaviji nisu uspeli<br />

da izrastu u ozbiljniju snagu. Leva struja unutar Save<strong>za</strong> zemljoradnika,<br />

koja je pod vođstvom Dragoljuba Jovanovića 1940. godine formirala<br />

Narodnu seljačku stranku, imala je protivrečan stav prema politici<br />

Narodnog fronta. Antifašistička ubeđenja Jovanovića i ostalih prvaka<br />

zemljoradničke levice bila su nesumnjiva, Jovanović se izjašnjavao kao<br />

protivnik fašizma i pristalica politike Narodnog fronta, ali je <strong>za</strong>zirao<br />

od komunista osećajući ih kao suparnike na selu i strahujući od njihove<br />

hegemonije. Nešto veću doslednost orijentaciji Narodnog fronta poka<strong>za</strong>la<br />

je levica unutar Demokratske stranke, okupljena oko Ivana Ribara<br />

(Petranović, 1988a: 230–231).<br />

Neuspeh u uspostavljanju koalicionih odnosa s vođstvima opozicionih<br />

građanskih partija KPJ je nadoknađivala opredeljenjem <strong>za</strong><br />

masovne metode rada među seljaštvom, radništvom, naprednom<br />

humanističkom i tehničkom inteligencijom, stvarajući uporišta na<br />

selu, u sindikatima, u školama i na univerzitetima u Beogradu, Zagrebu<br />

i Ljubljani (Petranović, 1988a: 226). Marjanović naglašava kako<br />

je antifašistički i demokratski pokret, stvaran pod rukovodstvom KPJ<br />

krajem tridesetih godina, obuhvatio znatan broj žena. To je bilo utoliko<br />

značajnije što u Jugoslaviji između dva rata ženski deo stanovništva<br />

nije imao nikakvih političkih prava. Stari socijalistički programski cilj<br />

– ravnopravnost polova, dobio je sada ponovo na svom značaju usled<br />

aktivnog učešća hiljada i hiljada žena i omladinki u mnogim radničkim<br />

i antifašističkim akcijama (Marjanović, 1975: 21). Budući ilegalna, KPJ<br />

se koristila različitim formama radi širenja svog uticaja i iznošenja svo-<br />

151

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!