ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Političko nasleđe antifašizma<br />
Kominterne. U referatu Blagoja Parovića, „vojno-fašistička diktatura“<br />
je proglašena <strong>za</strong> <strong>za</strong>jedničkog neprijatelja svih demokratskih snaga<br />
(Petranović, 1988a: 216). Put <strong>za</strong> njeno obaranje vodio je preko izgradnje<br />
što šireg antifašističkog fronta.<br />
Politika narodnog fronta upućivala je KPJ na nov stil rada, izlaženje<br />
iz dubine ilegalnosti i izražavanje u novim oblicima, kao i na osvajanje<br />
novih sredina i ustanova, odbacivanje manira <strong>za</strong>vereničke delatnosti i<br />
razvijanje saradnje s građanskim strankama i socijalistima. Međutim,<br />
pokušaji saradnje KPJ s vođstvima građanskih stranaka objektivno<br />
nisu davali rezultata (Petranović, 1988a: 224). Stvarnost Jugoslavije, s<br />
kojom su se komunisti neposredno suočavali, ukrštala se s direktivama<br />
izdaleka, koje su i<strong>za</strong>zivale dosta nesporazuma. Kominterna je od jugoslovenskih<br />
komunista tražila saradnju sa socijalistima, koji su bili bez<br />
uticaja u političkom životu Jugoslavije i u njenoj radničkoj klasi. Za<br />
razliku od nekih drugih evropskih zemalja, u kojima su socijalističke i<br />
socijaldemokratske partije bile jake, socijalisti u Jugoslaviji nisu uspeli<br />
da izrastu u ozbiljniju snagu. Leva struja unutar Save<strong>za</strong> zemljoradnika,<br />
koja je pod vođstvom Dragoljuba Jovanovića 1940. godine formirala<br />
Narodnu seljačku stranku, imala je protivrečan stav prema politici<br />
Narodnog fronta. Antifašistička ubeđenja Jovanovića i ostalih prvaka<br />
zemljoradničke levice bila su nesumnjiva, Jovanović se izjašnjavao kao<br />
protivnik fašizma i pristalica politike Narodnog fronta, ali je <strong>za</strong>zirao<br />
od komunista osećajući ih kao suparnike na selu i strahujući od njihove<br />
hegemonije. Nešto veću doslednost orijentaciji Narodnog fronta poka<strong>za</strong>la<br />
je levica unutar Demokratske stranke, okupljena oko Ivana Ribara<br />
(Petranović, 1988a: 230–231).<br />
Neuspeh u uspostavljanju koalicionih odnosa s vođstvima opozicionih<br />
građanskih partija KPJ je nadoknađivala opredeljenjem <strong>za</strong><br />
masovne metode rada među seljaštvom, radništvom, naprednom<br />
humanističkom i tehničkom inteligencijom, stvarajući uporišta na<br />
selu, u sindikatima, u školama i na univerzitetima u Beogradu, Zagrebu<br />
i Ljubljani (Petranović, 1988a: 226). Marjanović naglašava kako<br />
je antifašistički i demokratski pokret, stvaran pod rukovodstvom KPJ<br />
krajem tridesetih godina, obuhvatio znatan broj žena. To je bilo utoliko<br />
značajnije što u Jugoslaviji između dva rata ženski deo stanovništva<br />
nije imao nikakvih političkih prava. Stari socijalistički programski cilj<br />
– ravnopravnost polova, dobio je sada ponovo na svom značaju usled<br />
aktivnog učešća hiljada i hiljada žena i omladinki u mnogim radničkim<br />
i antifašističkim akcijama (Marjanović, 1975: 21). Budući ilegalna, KPJ<br />
se koristila različitim formama radi širenja svog uticaja i iznošenja svo-<br />
151