ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Vladimir Marković<br />
„Fašističko-antifašističko nadmetanje u Novom Sadu pre nekoliko<br />
nedelja poka<strong>za</strong>lo je ne ono po čemu se Srbija razlikuje od Zapada, već<br />
ono po čemu mu je slična. Iako je medijska prezentacija događaja uglavnom<br />
prećutkivala ovu stranu priče, istina o potpuno savremenom i<br />
evropskom karakteru celog hepeninga je neporeciva. To nije stvar koja<br />
je imala mnogo veze sa izvornim tranzicijskim problemima Srbije, već<br />
je proizvod idejnih sukoba koji su univer<strong>za</strong>lni u <strong>za</strong>padnom svetu. Pogledajmo<br />
samo spoljašnji opis događaja – imali smo na jednoj strani<br />
grupu obrijanih momaka u čizmama, koji slave rođendan Hajnriha<br />
Himlera. Scena kakvu ćete lako naći svuda u Evropi, čak i u Nemačkoj<br />
(a kako čujemo i u Izraelu). Na drugoj strani, imali smo jedan drugi<br />
čudan skup koji je sebe okarakterisao kao ’antifašistički’. Na tom<br />
skupu su se mogle videti na desetine crvenih <strong>za</strong>stava sa petokrakama,<br />
mladi demonstranti sa licem prekrivenim maramama ala Jaser Arafat,<br />
parole tipa ’EU jednako NATO jednako svastika’, mnoštvo slika Če<br />
Gevare itd. Ikonografija i parole ’antifašističkog’ skupa su ponajviše<br />
ličili na asortiman sa parada komunističke partije u Italiji ili na ekstremnije<br />
segmente antiglobalističkih pokreta na Zapadu. Ni sama forma<br />
kontramitinga nije nova – u Italiji i Nemačkoj, komunisti i radikalni<br />
levičari vrlo često organizuju ’antifašističke’ kontramitinge sličnog<br />
tipa. Nije, dakle, bilo ničeg u nastupu, ideološkom repertoaru, pa čak<br />
ni u međusobnom sukobljavanju ovih grupa, što već nije hiljadu puta<br />
viđeno drugde. [...]<br />
Naj<strong>za</strong>nimljivije je, i možda jedino originalno u srpskoj varijanti, to<br />
što su neki respektabilni politički lideri uzeli učešća u ’antifašističkom<br />
skupu’, recimo Čeda Jovanović, Nenad Čanak ili Žarko Korać, potpuno<br />
previđajući ovaj krivi <strong>ideološki</strong> ’spoj’. Lideri političke opcije u Srbiji<br />
koja govori o liberalnim reformama, ulasku u NATO i EU, koja kritikuje<br />
sadašnju vlast zbog nastavka autoritarne i kolektivističke politike<br />
prošlosti, svrstavanjem pod protestne <strong>za</strong>stave s crvenim petokrakama<br />
i parole koje izjednačavaju NATO i naci<strong>za</strong>m <strong>za</strong>pravo se najdublje kompromitovala.<br />
[...]<br />
Šta god njegovi <strong>za</strong>govornici danas tvrdili, antifaši<strong>za</strong>m je oduvek<br />
bio prevashodno ideologija, a ne moralni i intelektualni stav. I to takva<br />
ideologija koja je pokušavala da <strong>za</strong>magli i relativizuje zločine najtotalitarnijeg<br />
i najkrvavijeg režima u XX veku, komunizma. A moralnim<br />
i intelektualnim imperativom su je kroz istoriju XX veka smatrali<br />
prevashodno komunisti, jer liberalizmu i demokratiji odanim ljudima<br />
komuni<strong>za</strong>m i faši<strong>za</strong>m su bili dva totalitarna čudovišta-bli<strong>za</strong>nca, a ne<br />
principijelne alternative. [...]<br />
142