14.07.2013 Views

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja

SHOW MORE
SHOW LESS

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.

da je delovanje jugoslovenskih komunista u Narodnooslobodilačkom<br />

ratu nije bilo prioritetno usmereno na vojni sukob s nacifašizmom,<br />

već na obračun sa svim političkim neistomišljenicima (Begonja, 2003:<br />

750). Takvi stavovi <strong>za</strong>snovani su na temeljno revizionističkoj tezi da<br />

je antifaši<strong>za</strong>m pre svega politička manipulacija, a da je oružani otpor<br />

sekundarna pojava, tezi koja je najpotpunije razvijena kod francuskog<br />

istoričara Fransoa Firea (François Furet), koji smatra da su komunisti<br />

dali prednost barjaku antifašizma nad svim ostalim barjacima, jer je to<br />

bio način da se trajno održava identifikovanje komunizma i demokratije,<br />

prikrivajući pritom stvarna pitanja nedostatka političke demokratije<br />

(Fire, 1996: 446). Prema tom tumačenju, antifaši<strong>za</strong>m predstavlja samo<br />

puku demokratsku fasadu „totalitarnog komunizma“, a ne moralnu<br />

idejno-političku vertikalu XX veka.<br />

trajnost i potencijal antifašističkog nasleđa<br />

Političko nasleđe antifašizma<br />

Nasuprot takvim površnim revizionističkim te<strong>za</strong>ma, iskrenost<br />

levičarskog, a napose komunističkog antifašizma često je potvrđivana<br />

krvlju, jer ne samo što se najšira inspiracija kritičkog tumačenja fašizma<br />

nalazila u marksističkoj teoriji, i što se, na političkom i organi<strong>za</strong>cionom<br />

planu, kod komunističkih partija moglo naći jezgro suprotstavljanja<br />

fašizmu, već se iz ovog tabora regrutovalo mnoštvo antifašističkih<br />

boraca izuzetnog stepena požrtvovanosti. Erik Hobsbaum na jednom<br />

mestu napominje kako su u Drugom svetskom ratu, komunisti bili<br />

izuzetno nesrazmerno pre<strong>za</strong>stupljeni u većini pokreta otpora, ne<br />

jednostavno <strong>za</strong>to što su bili najhrabriji, već <strong>za</strong>to što su oduvek bili<br />

spremni na najgore: na špijuniranje, tajnost, isleđivanje i oružanu<br />

akciju. Lenjinova partija avangarde rođena je u progonstvu, Oktobarska<br />

revolucija u ratu, Sovjetski Savez u građanskom ratu i gladi. Sve<br />

do revolucije komunisti nisu mogli da očekuju nagradu od svojih<br />

društava. Ono što su profesionalni revolucionari mogli da očekuju<br />

bili su <strong>za</strong>tvor, izgnanstvo i često, smrt, i premda, <strong>za</strong> razliku od drugih<br />

organi<strong>za</strong>cija koje su delovale u sličnim okolnostima, Kominterna nije<br />

pridavala mnogo značaja pojedinačnim mučenicima, francuska KP<br />

posle oslobođenja smatrala je privlačnom činjenicu da je <strong>za</strong> vreme<br />

Otpora ona bila „le parti des fussilés“ [partija streljanih] (Hobsbaum,<br />

2005: 127–128).<br />

U tom pogledu, istorija antifašističke borbe predstavlja moćan<br />

rezervoar moralne snage <strong>za</strong> sve savremene progresivne društvene<br />

pokrete. Nije neobično što je fotografija herojskog gesta Stjepana<br />

Filipovića na vešalima u Valjevu postala neka vrsta amblema borbe <strong>za</strong><br />

161

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!