ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Masovna demagogija ili diktatura finansijskog kapitala?...<br />
janje da se protivnička strana diskredituje direktnim povezivanjem sa<br />
nacizmom postalo je konstanta u politici DR Nemačke. Pri tome, budući<br />
da je komunistički režim izvor svoga legitimiteta <strong>temelji</strong>o na borbi protiv<br />
nacizma i Trećeg rajha, antifaši<strong>za</strong>m je predstavljao osnovni činilac<br />
njegove službene ideologije. U tom smislu, karakterističan je govor<br />
predsednika istočnonemačke vlade Ota Grotevola, prilikom otvaranja<br />
spomen obeležja u nekadašnjem koncentracionom logoru Buhenvald,<br />
u septembru 1958. godine. Podsetivši na „pale heroje antifašističkog<br />
otpora i milione žrtava fašističkog varvarstva“, on je borbu nemačkog<br />
naroda stavio u kontekst <strong>za</strong>jedničke borbe evropskih država protiv nacizma.<br />
Grotevol je istakao da je antifašistička borba predstavljala čin<br />
narodnog otpora koji su organizovali i vodili radnička klasa i njena<br />
partija. Istovremeno, on je ocenio nacističku vladavinu kao „fašističku<br />
diktaturu najreakcionarnijih krugova nemačkog imperijalizma čiji<br />
je cilj bilo uspostavljanje fašističke svetske vladavine pod vođstvom<br />
Nemačke“. Uka<strong>za</strong>vši na <strong>za</strong>hvalnost koju nemački narod duguje Sovjetskom<br />
savezu na oslobođenju od „odvratnog sistema“, Grotevol je ustvrdio<br />
da je cilj spomen-obeležja da „očisti ime Nemačke pred svetom,<br />
ime koje je ukaljao hitlerovski faši<strong>za</strong>m“, uputivši protest protiv „pripreme<br />
imperijalističkog atomskog rata“ u kojoj je, po njegovom sudu,<br />
prednjačila upravo SR Nemačka. Ovakvu ocenu objasnio je činjenicom<br />
da je naci<strong>za</strong>m, vojno poražen 1945, bio u potpunosti uništen samo u DR<br />
Nemačkoj gde je „uzorano militarističko i fašističko tle“ i gde su postavljeni<br />
<strong>temelji</strong> <strong>za</strong> novu Nemačku čija je odgovornost očuvanje mira. Ne<br />
propustivši da istakne tekovine socijalističkog sistema DR Nemačke<br />
u kome su ljudi oslobođeni eksploatacije i represije, Grotevol je, kao<br />
njegovu suprotnost naveo <strong>za</strong>padnonemačku državu kao „pribežište<br />
reakcionara u kojoj su militaristi i fašisti iznova stekli moć – agresivni<br />
karakter države poka<strong>za</strong>o se u svojim reakcionarnim akcijama“. Tvrdeći<br />
da je u SR Nemačkoj očuvan „stari fašistički sistem“, on je istakao da<br />
je Istočna Nemačka odlučna privržena očuvanju svetskog mira i borbi<br />
protiv rata i fašizma. Pri tome, uočljivo je da u govoru on ni jednom<br />
rečju nije pomenuo jevrejski narod kao žrtvu nacističkog režima, što je,<br />
pre svega, predstavljalo izraz nepoverenja prema narastajućem jevrejskom<br />
nacionalizmu u Izraelu koji je, opravdano, doživljavan kao potencijalna<br />
pretnja po ideje komunističkog internacionalizma i interese<br />
SSSR-a na Bliskom istoku.<br />
Grotevol je prećutao i činjenicu da je Buhenvald u poratnim godinama<br />
služio kao logor u kome su nove komunističke vlasti <strong>za</strong>tvarale<br />
svoje političke protivnike. U celini, službena interpretacija nacizma u<br />
Istočnoj Nemačkoj stavljala je ovaj fenomen u opšti okvir evropske is-<br />
183