ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
ideološki temelji revizionizma - Centar za socijalna istraživanja
Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Političko nasleđe antifašizma<br />
njem kongresu Kominterne, jula–avgusta 1935. godine, na kojem su<br />
istaknutu ulogu odigrali Georgi Dimitrov i Palmiro Toljati (Togliatti).<br />
Orijentacija ka Narodnom frontu predstavljala je dobro nađeno<br />
rešenje <strong>za</strong> obnavljanje revolucionarne borbe u novim uslovima i na<br />
revolucionarno-demokratskim osnovama, uz odbacivanje sektaštva<br />
i izolacije, karakterističnih <strong>za</strong> raniju liniju Kominterne. Šteta koju je<br />
načinila politika izjednačavanja socijaldemokratije sa socijal-fašizmom,<br />
kao i <strong>za</strong>drta socijaldemokratska propaganda stavljanja znaka jednakosti<br />
između nacista i komunista –„Nazis und Kozis“ – bila je skupo plaćena<br />
učvršćivanjem Hitlerove vlasti u Nemačkoj.<br />
Nova definicija koju je Dimitrov izložio na kongresu: „Faši<strong>za</strong>m<br />
je otvorena teroristička diktatura krajnje reakcionarnih, krajnje<br />
šovinističkih, imperijalističkih elemenata finansijskog kapitala“, bez<br />
obzira na to da li je bila dovoljno precizna, davala je osnova <strong>za</strong> prebacivanje<br />
sukoba između različitih sektora vladajuće klase (Ili, 2007:<br />
359). Ukazujući na faši<strong>za</strong>m kao na glavnog protivnika radničkog<br />
pokreta i demokratije, Kominterna je raniju generalnu liniju borbe<br />
klase protiv klase <strong>za</strong>menjivala politikom koncentracije demokratskoantifašističkih<br />
snaga. Signal <strong>za</strong> ovaj <strong>za</strong>okret praktično su dali ujedinjeni<br />
napori anarhista, komunista i socijalista 1934. godine, tokom štrajka<br />
asturijskih rudara u Španiji.<br />
U poređenju s kratkotrajnim i instrumentalnim strategijama iz<br />
1920-ih, ovde se radilo o novom i principijelnijem pristupu. O tome<br />
svedoči i anali<strong>za</strong> jugoslovenskog marksiste i komunističkog borca<br />
Veselina Masleše. U članku „Narodni front i ranije koalicione vlade“,<br />
objavljenom 1936. godine u časopisu Pravna misao, Veselin Masleša<br />
nastoji da opravda politiku Narodnog fronta kao suprotnu politici<br />
nemačke socijaldemokratije koja je neposredno posle Prvog svetskog<br />
rata formirala koalicionu vladu s buržoaskim partijama, što je dovelo<br />
do suzbijanja revolucionarnog talasa u Evropi posle Oktobra, i do<br />
stabili<strong>za</strong>cije građanske demokratije u borbi protiv levog krila radničkog<br />
pokreta:<br />
„Suprotstavljajući politiku Narodnog fronta politici koalicionih<br />
vlada, možemo karakteristike Narodnog fronta ovako formulisati:<br />
1) Narodni front se javlja u doba opšte privredne i političke krize<br />
kapitalizma; 2) on je reakcija na faši<strong>za</strong>m, koji je vladavina finansijskog<br />
kapitala; 3) njegovo postojanje omogućeno je akcionim jedinstvom<br />
radničke klase; 4) dok je koaliciona vlada išla <strong>za</strong> održavanjem<br />
147