Junak našeg doba - Mihail Jurjevič Ljermontov

Mihail J. Ljermontov: Junak našeg doba
I.
BELA
Putovao sam poštom iz Tiflisa 1 . Sav teret mojih taljiga bio je malen kovčeg, koji je bio do
polovice nabijen putnim bilješkama o Gruziji. Veći se njihov dio na vašu sreću izgubio, a
kovčeg je s ostalim stvarima na moju sreću ostao čitav.
Već se sunce stalo sakrivati iza snježnog gorskog bila, kad sam unišao u Kojšaursku
dolinu. Osetski 2 je kočijaš neumorno tjerao konje, da se uzmogne za dana popeti na
Kojšaursku goru, i pjevao je pjesme iza glasa. Divna li je ta dolina! Sa svih strana nepristupne
gore; crvenkaste stijene, prevješene zelenim bršljanom i okrunjene hrpama platna;
žuti obronci, išarani vododerinama; ondje visoko, visoko zlatni snježni porub, a dolje
Aragva, gdje se zagrlila s nekom drugom, bezimenom rječicom, što bučno prodire iz
crnog, maglovitog klanca, pa se vuče kao srebrna nit i blista kao zmija svojom ljuskom.
Stigavši do pod Kojšaursku goru, zaustavismo se kod duhana. 3 Tamo se bučno guralo
dvadesetak Gruzijaca i gorana; a u blizini je stajala karavana deva, da prenoći. Morao
sam najmiti volove da mi izvuku taljige na tu prokletu goru, jer je već bila jesen i poledica
- a uz goru ima oko dvije vrste.
Nije bilo druge, već najmim šest volova i nekoliko Oseta. Jedan je od njih uprtio na leđa
moj kovčeg, a drugi stadoše pomagati volovima gotovo samom vikom.
Iza mojih taljiga vukla su četiri vola druge taljige bez ikakve muke, premda su bile do
vrha natovarene. Tome sam se vrlo začudio. Za njima je išao njihov gospodar, pušeći
malu kabardinsku 4 lulicu, okovanu srebrom. Na njemu je bio oficirski kaput bez epoleta
i čerkeska rutava kapa. Moglo mu je biti oko pedeset godina; preplanula boja lica je
odavala da se on odavno upoznao sa zakavkaskim suncem, a brkovi, što su prije reda
posijedili, nisu se slagali s njegovim čvrstim hodom i snažnom pojavom. Priđem k njemu
i pozdravim ga, a on mi šutke odzdravi i pusti golem oblak dima.
- Čini se da mi zajedno putujemo?
On opet šutke kimnu glavom.
- Vi zacijelo putujete u Stavropol?
- Jest, tako je... s državnim stvarima.
- Recite, molim vas, kako to da vaše teške taljige četiri vola šâle vuku, a moje prazne
jedva pomiče šest volova uz pomoć tih Oseta?
On se lukavo nasmiješi pa me značajno pogleda.
- Vi zacijelo niste odavno na Kavkazu?
- Bit će godina dana - odgovorim.
1 Tiflis – danas Tbilisi, glavni grad Gruzije
2 Oseti, kavkasko pleme. - Bilj. prev.
3 duhan, postaja. - Bilj. prev.
4 Kabardija, kraj na sjevernom obronku Kavkaza: - Bilj. prev.
4